Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bijeljini broj: 80 0 K 174563 25 Kpp od 06.07.2025. godine određen je pritvor osumnjičenom V.B. u trajanju od 1 (jedan) mjesec zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo - Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 308. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, rješavajući po prijedlogu Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T14 0 KT 0037927 25 od 06.07.2025. godine,

Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini je svojim prijedlogom broj T14 0 KT 0037927 25 od 06.07.2025. godine, predložilo da se osumnjičenom  V.B., zbog   krivičnog  djela – Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 308. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske odredi pritvor iz razloga koji su propisani u članu 199. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske a u vezi sa članom  197. stav 1.  tačka v)  Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

Na ročištu za izjašnjenje o prijedlogu za određivanje pritvora tužilac je u cjelosti ostao kod podnijetog prijedloga za određivanje pritvora navodeći da je osumnjičeni dana 05.07.2025. godine u ugostiteljskom objektu u L. narušio javni red i mir vriskom, i vikanjem i ometao rad zaposlenika u objektu, prilikom vršenja radnje službenih lica da prestane ometanje isti se oglušio i napao verbalno policijske službenike PS L. govoreći: “šta ste došli kerovi, ja imam da pijem kada ja hoću“, a izlazeći iz objekta na parking prostoru fizički je napao E.Dž. tako što mu je zadao udarac zatvorenom šakom u predjelu stomaka a istog oborio na zemlju nanoseći mu laku tjelesnu povredu koljena i podkoljenice, dakle napao službeno lice u vršenju službene dužnosti pri čemu je službenom licu nanesena tjelesna povreda, čime je počinio krivično djelo napad na službno lice iz člana 308. st. 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS. U pogledu posebnog razloga za određivanje pritvora iz člana 197. Stav 1. Tačka v) ZKP RS tužilac  je naveo da naročite okolnosti koje upućuju da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo proizilaze iz činjenice da je isti višestruko osuđivan za razna krivična djela, kao i za krivična djela sa elementima nasilja kao što su Nasilje u porodici ili  u porodičnoj zajednici, Ugrožavanje sigurnosti, a dana 10.04.2025. godine osumnjičeni je osuđen za isto krivično djelo.

Branilac osumnjičenog S.M., advokat iz B., se protivio prijedlogu da se osumnjičenom odredi pritvor prilikom čega je istakao: “ Da se odbrana protivi postavljenom prijedlogu za određivanje pritvora iz razloga što je za isti zatražen pritvor od opravdane bojazni od ponavljanja K.d. Pritvor predstavlja poslednju u nizu mjera za obezbeđenje pristustva, odnosno nesmetanog vođenja postupka, kako je to definisano članom 180. stav 1 ZKP RS, prethodno pritvoru koji predstavlja najtežu mjeru postoje zakonom predviđene i blaže mjere koje i tužilaštvo i sud moraju razmotriti i najprije utvrditi da li se svrha može postići izricanjem blažih mjera, poput odgovarajućih mjera zabrane, u ovom slučaju posjećivanje određenih mjera, sastajanje sa određenim licima ili mjera zabrane napuštanja adrese svog prebilvališta a sve imajući u vidu da se pritvorom kao najtežom mjerom ograničava sloboda“, a osumnjičeni V.B. se saglasio sa izlaganjem svog branioca.

Sud je našao da iz dokaza koji su priloženi postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni V.B. počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Osnovana sumnja, kao opšti uslov za određivanje pritvora, proizlazi  iz materijalnih dokaza koji su priloženi uz prijedlog i to: izvještaja PS L. broj KU-19/25 od 06.07.2025. godine, službene zabilješke PS L. broj: 15-1/01-741/25 od 05.07.2025. godine, službene zabilješke PS L. broj: 15-1/01-740/25 od 05.07.2025. godine, službene zabilješke PS L. broj: 15-1/01-739/25 od 05.07.2025. godine, nalaza i mišljenja SHMP DZ L. od 05.07.2025. godine na ime E.Dž., krim tehnički izvještaj PS L. broj: 51/25 od 05.07.2025. godine, potvrda PS L. broj: 15-1/01-21/25 od 05.07.2025. godine o lišenju slobode na ime V.B., zapisnik PS L. broj: 15-1/01-230-897/25 od 06.07.2025. godine o predaji lica V.B. lišenog slobode nadležnom tužiocu, nalaza i mišljenja SHMP DZ L. od 05.07.2025. godine na ime E.Dž., zapisnici PS L.  o saslušanju svjedoka, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog kod PS L., zapisnik ovog tužilaštva broj: T14 0 KT 0037927 25 od 06.07.2025. godine o ispitivanju osumnjičenog, naredba o sprovođenju istrage od 06.07.2025. godine i izvoda iz kaznene evidencije za osumnjičenog.

Iz dostavljene medicinske dokumentacije JZU Dom zdravlja „D.“ od 05.07.2025. godine, proizilazi da je svjedok E.Dž. zadobio fizičke povrede u kontaktu sa licem koje je lišavano slobode, te je zadobio površinske povrede u predjelu oba koljena, po tipu oguljotine sa crvenilom i manjim krvarenjem. Ove povrede su konstatovane i detaljno opisane i kriminalističko-tehničkim izvještajem broj 51/25 od 05.07.2025. godine.

Analizom citiranih materijalnih dokaza za sud je proizašlo da je policijski službenik E.Dž., dana 05.07.2025. godine oko 17,30 časova, zajedno sa kolegama G.L. i M.B., obavljao službenu dužnost, te je, prilikom vršenja službene radnje lišenja slobode osumnjičenog V.B., zadobio povrede koljena i potkoljenice, a osumnjičeni je ovom policijskom službeniku zadao i jedan udarac zatvorenom pesnicom u lijevu stranu abdomena.

Iz ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja, za sud  je proizašlo da je zasnovan dovoljan stepen osnovane sumnje da je osumnjičeni počinio krivično djelo „Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti“ iz člana 308. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, pri tom ne dirajući u pretpostavku nevinosti i ne prejudicirajući odluku o krivičnoj odgovornosti osumnjičenog.

Odlučujući o posebnim razlozima za određivanje pritvora sud  je našao da je razlog iz člana 197. stav 1. tačka v) osnovan. Naime, uvidom u Izvod iz kaznene evidencije za osumnjičenog utvrđeno je da isti do sada višestruko osuđivan i to 18 puta, te da je osuđivan za krivična djela teška krađa (što kao produženo kd. kao i kd u osnovnom obliku ), nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, teška tjelesna povreda, krađa (što kao produženo kd. kao i kd u osnovnom obliku ), oštećenje i oduzimanje tuđe stvari, ugrožavanje sigurnosti. Iz izvoda iz kaznene evidencije za sud  je jasno proizašlo da je osumnjičeni usvojio obrasce kriminalnog ponašanja, te da je sklon vršenju različitih krivičnih djela, od kojih su mnoga sa elementima nasilja.. U konkretnom slučaju osumnjičeni je iskazao visok stepen drskosti i bahatosti, koja se ispoljila najprije u verbalnoj komunikaciji sa policijskim službenicima, te je zatim iskazao i upornost pri izvršenju ovog krivičnog djela, i to tako što je najprije policijskom službeniku zadao udarac zatvorenom šakom u predjelu abdomena, a zatim je prilikom lišenja slobode istog policijskog službenika oborio na asfalt, uslijed čega je policijski službenik pretrpio tjelesnu povredu. Ovakvo ponašanje osumnjičenog i njegova ranija osuđivanost, a naročito činjenica da je isti povratnik u vršenju krivičnog djela Napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, za sud predstavljaju naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će isti ponoviti krivično djelo. Osumnjičeni je očigledno asocijalna i konfliktna ličnost, koja se u svakodnevnom životu i interakciji sa drugim osobama ne ustručava u vršenju krivičnih djela, te bi daljim boravkom na slobodi zaista postojala bojazan da će doći u ponovni kontakt sa službenim licima, te da će ponoviti krivično djelo koje mu se stavlja na teret.  Obzirom da je za krivično djelo iz čl. 308. st.2. KZ RS zaprijećena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, ispunjeni su uslovi za određenje pritvora iz razloga propisanog članom 197. st.1. tačka v).

Prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora kao najtežom mjerom prema osumnjičenom, ovaj sud je ispitao mogućnost izricanja drugih, alternativnih mjera prema njemu umjesto pritvora nakon čega je našao da se ni jednom drugom mjerom za obezbjeđenje ne bi mogla postići ista svrha kao pritvorom.

Iz gore navedenih razloga, sud nije prihvatio navode odbrane, jer iz okolnosti konkretnog slučaja, ne proizilazi da bi se mjerama zabrane mogla postići ista svrha, kao sa pritvorom, te pritvor se pokazuje kao jedina opravdana mjera i sredstvo koje će spriječiti osumnjičenog da ne ponovi krivično djelo.