BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 05 0 U 001200 24 U

Goražde, 09.04.2025. godine

Kantonalni sud u Goraždu, sudija Bičo Edin, u upravnom sporu po tužbi tužiteljice P. D. S. iz G., ul. ..., zastupane po punomoćniku Borovac Omeru, advokatu iz Goražda, protiv tuženog Ministarstva za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, radi poništenja rješenja broj: UP-2:08-31-33/23, od 25.12.2023. godine, u predmetu ostvarivanja prava iz socijalne zaštite, dana 09.04.2024. godine, donio je:

P R E S U D U

Tužba se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi ističe da je rješenjem tuženog broj: UP-2:08-31-31/23, od 18.10.2023. godine, poništeno rješenje JU Centar za socijalni rad BPK Goražde broj: UPI-02/3-31-896-1/23, od 21.09.2023. godine, kojim je odbijen njen zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za novorođeno treće dijete, te da je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, uz pozivanje na pravni stav ovog suda izražen u Presudi broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine. U ponovljenom postupku prvostepeni organ je donio novo rješenje broj: UPI-02/3-31-896-3/23, od 14.11.2023. godine, kojim je njen zahtjev odbijen, dok je tuženi odbio žalbu na isto, rješenjem broj: UP-2:08-31-33/23, od 25.12.2023. godine. Ističe da su upravni organi prilikom odlučivanja o njenom zahtjevu postupali proizvoljno i protivno odredbama Zakona o upravnom postupku jer odluku nisu dostavili punomoćniku tužiteljice već tužiteljici lično, iako su bili upoznati da je u postupku zastupa kvalifikovani punomoćnik koji je advokat. Smatra da se tuženi neosnovano poziva na pravni stav ovog suda iznesen u presudi broj 05 0 U 001032 21 U, od 31.03.2021. godine, obzirom da je navedena odluka preinačena odlukom ovog suda broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine, zbog čega se ne mogu pozivati na stav odluke koja ne postoji jer je preinačena. Ističe da se tuženi u obrazloženju odluke poziva na odredbe iz člana 105. stav 3. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, nalazeći da je tužiteljica zahtjev podnijela istekom roka od 60 dana, bez obzira što je stavom 4. istog člana propisano da potraživano pravo pripada korisniku od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva i traje dok za to postoje uslovi za sticanje i korištenje prava po navedenom Zakonu, a najduže do navršene 18 godine života djeteta. Smatra da je neosnovan zaključak tuženog da postoji prekluzivni rok za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, odnosno da podnosilac gubi pravo na naknadu ako propusti rok propisan odredbama iz člana 105. stav 3. navedenog Zakona, kojom se samo propisuje da podnosilac nema prvo na retroaktivno ostvarivanje naknade, već isključivo od prvog dana narednog mjeseca po podnošenju zahtjeva. Ukazuje da je rješenjem tuženog tužiteljica lišena prava na novčanu naknadu za treće dijete, odnosno povrijeđeno njeno pravo zagarantovano članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno pravo garantovano članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Ukazuje na pravni stav ovog suda u presudi broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine, koji se ima primijeniti i u konkretnom slučaju bez obzira što je tužiteljica podnijela zahtjev protekom roka iz člana 105. stav 3. Zakona, pri čemu nema pravo na retroaktivno ostvarivanje naknade. Predlaže da ovaj sud donese presudu kojom se tužba uvažava, poništava rješenje Ministarstva za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: UP-2:08-31-33/23, od 25.12.2023. godine i rješenje JU Centar za socijalni rad Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: UP1-02/3-31-896-3/23, od 14.11.2023. godine, te predmet vraća na ponovni postupak.

Tuženi u odgovoru na tužbu navodi da osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon, te da istim nisu povrijeđena prava tužiteljice.

Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga i zahtjeva iz tužbe, u smislu člana 34. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci a razlozi su slijedeći:

Tužba nije osnovana.

Prema razlozima osporenog rješenja proizilazi da je rješenjem Ministarstva za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: UP-2:08-31-33/23, od 25.12.2023. godine, odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja JU Centar za socijalni rad Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj: UPI-02/3-31-896-3/23, od 14.11.2023. godine, kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na novčanu naknadu za novorođeno treće dijete. Iz rješenja proizlazi da je tuženi u prethodnom postupku poništio rješenje prvostepenog upravnog organa broj: UPI-02/3-31-896-1/23, od 21.09.2023. godine, kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje prava na naknadu za treće dijete zbog neispunjavanja zakonom propisanih uslova, pri čemu se prvostepenom organu ukazao na pravni stav ovog suda iskazan u presudi broj 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine, nalazeći da se isti ima primijeniti mutis mutandis i na zahtjev tužiteljice, zbog čega je predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

U ponovnom postupku prvostepeni organ je utvrdio da je tužiteljica zahtjev za ostvarivanje prava podnijela dana 01.09.2023. godine, da je kćerka Z. rođena 01.10.2021. godine, odnosno da je zahtjev podnesen 1 godinu i 11 mjeseci od dana rođenja trećeg djeteta. Prvostepeni organ je našao da tuženi, odnosno drugostepeni organ pogrešno utvrdio da se radi o istom činjeničnom osnovu pozivajući se na navedeni pravni stav ovog suda, obzirom da je odredbama iz člana 105. stav 3. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, koji je objavljen u Službenim novinama BPK Goražde broj: 8/22 i stupio na snagu dana 17.09.2022. godine, propisan rok od 60 dana od dana rođenja djeteta za podnošenje zahtjeva, dok je stav izražen u navedenoj odluci suda donesen na osnovu ranije važećeg Zakona u kojem navedeni rok nije bio propisan. Stoga je prvostepeni organ odbio zahtjev tužiteljice nalazeći da je isti podnesen nakon proteka prekluzivnog roka od 60 dana, čime je tužiteljica izgubila pravo na ostvarivanje novčane naknade za treće novorođeno dijete.

Tužiteljica je putem punomoćnika protiv navedenog rješenja podnijela žalbu tuženom zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu je istakla da prvostepeni organ prilikom donošenja novog rješenja nije postupio po uputama tuženog, odnosno nije primijenio pravni stav ovog suda na koji mu je ukazano rješenjem od 18.10.2023. godine. U žalbi je istakla da je prvostepeni organ pogrešno primijenio odredbe iz člana 105. stav 3. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, odnosno da je tužiteljica izgubila pravo na novčanu naknadu jer zahtjev nije podnijela u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta, pri čemu nije tražila pravo na retroaktivno ostvarivanje naknade, pri čemu se pozvala na odredbe Ustava BiH i EKLJP, na isti način na koji se poziva i u tužbi, kao i presudu ovog suda broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine, ukazujući da je tužiteljica diskriminisana u odnosu na S. N. kojoj je to pravo priznato pozivanjem na istu odluku suda.

Tuženi je u pobijanom rješenju našao da žalba tužiteljice nije osnovana, nalazeći da je odluka prvostepenog organa zakonita, pri čemu je prihvatio činjenično stanje koje je utvrdio prvostepeni organ. Tuženi je našao da je obrazloženje rješenja preciznije i detaljnije, odnosno da je obrazložena uzročno posljedična veza između važeće sudske prakse i odredaba Zakona koji se odnosi na konkretnu upravnu stvar, pozivajući se na činjenicu da je prvostepeni organ naveo da je tuženi pogrešno utvrdio da se na konkretan slučaj ima primijeniti pravni stav koji je ovaj sud iznio u presudi broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine. Ističe da prvostepeni organ navodi da je vijeće ovog suda „bilo zauzelo pravni stav“ da se može ostvariti pravo na novčanu naknadu za novorođeno treće dijete poslije isteka roka od 60 dana od dana rođenja djeteta jer rok za podnošenje zahtjeva nije bio propisan odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti,  zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPG Goražde, broj: 7/08, 2/13, 12/13 i 4/14) zbog čega se rok koji je propisan Izmjenom i dopunom Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 13/20) nije mogao primijeniti na zahtjev koji je podnesen prije donošenja navedene Izmjene i dopune Zakona. Tuženi je našao da je dana 17.09.2022. godine stupio na snagu novi Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/22) kojim je odredbom iz člana 105. stav 3. određeno da se zahtjev za ostvarivanje predmetnog prava podnosi u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta za koje se isti podnosi, te da kako tužiteljica zahtjev nije podnijela u predviđenom roku nema pravo na ostvarivanje novčane naknade. Tuženi je odbio prigovor tužiteljice da se radi o upravnoj stvari koja je identična slučaju S.N., pri čemu se pozvao da je navedena rješenjem prvostepenog organa prethodno izvedena iz prava koje joj je ranije bilo priznato po osnovu rođenja trećeg djeteta, a zbog neispunjavanja uslova iz člana 17. stav 1. alineja 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 13/20), a koji je usvajanjem trenutno važećeg zakona stavljen van snage. Tuženi se poziva na stav ovog suda koji je zauzet u presudi broj 05 0 U 001032 21 U, od 31.03.2021. godine, nalazeći da je sud prihvatio kao pravilan stav upravnih organa da je tužiteljica propustila rok od 60 dana za podnošenje zahtjeva. Tuženi je odluku donio na osnovu odredaba iz člana 224. i 237. Zakona o upravnom postupku, kao i odredaba iz člana 125. stav 2. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice, pri čemu je naveo da je uzeo u obzir obrazloženje prvostepenog organa, striktnu primjenu materijalnog prava, bez upuštanje u logiku i intenciju zakonodavca, pri čemu nije želio da se zbog različitih tumačenja normi i dužine korištenja prava i potencijalnih konsekvenci po budžet, postupanjem u „dobroj vjeri“ donese pogrešna odluka, zbog čega je žalbu odbio kao neosnovanu.

Odredbama iz člana 105. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/22) propisano je da izuzetno, pored prava na dječji dodatak, za novorođeno treće, četvrto i peto dijete roditelj ima pravo na novčanu naknadu u mjesečnom iznosu od 40% prosječne plate u Kantonu, bez obzira na imovinski cenzus, ako kumulativno ispunjava sljedeće uslove: a) da prvo, drugo i dijete za koje se podnosi zahtjev žive u zajedničkom domaćinstvu sa podnosiocem zahtjeva, b) da imaju prijavljeno prebivalište, odnosno boravište, na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva. Stavom 2. istog člana propisano je da korisnici koji su ostvarili pravo iz stava 1. istog člana neće biti pogođeni ako prvo ili drugo dijete napuste domaćinstvo zbog punoljetnosti, sklapanja braka ili drugih nepredviđenih okolnosti. Stavom 3. propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava iz stava 1. istog člana podnosi se u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta za koje se zahtjev podnosi, te da rok od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona za podnošenje zahtjeva važi i za korisnike koju su izvedeni iz prava Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 13/20). Stavom 4. propisano je da pravo iz stava 1. istog člana korisniku pripada od pravog dana narednog mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i traje dok postoje uslovi za sticanje i korištenje prava iz Zakona, a najkasnije do 18. godine života djeteta.

Tužbom se ukazuje da je tuženi pogrešno primijenio odredbe iz člana 105. stav 3. i 4. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/22), odnosno da nije primijenio pravni stav koji je ovaj sud zauzeo u presudi broj: 05 0 U 001032 21 Uvp, od 08.06.2021. godine, nalazeći da se radi o identičnoj slučaju.

Prije svega, ovaj sud ukazuje da je pogrešan zaključak tužiteljice da se na konkretnu upravnu stvar ima primijeniti pravni stav zauzet u navedenoj presudi. Naime, pravni stav suda odnosi se na postupanje upravnih organa i primjenu materijalnog prava koje je bilo na snazi prije donošenja na snagu važećeg Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom. Ovaj sud ukazuje da odredbama ranije važećeg Zakona nije bila propisana odredba o roku u kojem se podnosi zahtjev za novčanu naknadu za treće novorođeno dijete, odnosno da su upravni organi prilikom rješavanja o zahtjevu podnositeljice zahtjeva neosnovano primijenili rokove propisane za podnošenje zahtjeva za naknadu na osnovu porodiljskog odsustva. Navedeni rok od 60 dana za podnošenje zahtjeva koji teče od dana rođenja trećeg djeteta uveden je Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom koji je objavljen u Službenim novinama BPK  Goražde broj 13/20. Kako je podnositeljica zahtjev podnijela prije stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna Zakona, to je sud odlučio da je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke osnovan, obzirom da je sud rješavajući po tužbi podnositeljice zahtjeva pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava koje su bile na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva.

Kako je tužiteljica zahtjev za ostvarivanje novčane naknade za treće dijete tužiteljica podnijela nakon stupanja na snagu Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/22), to su upravni organi ispravno primijenili odredbe iz člana 105. stav 3. navedenog Zakona, kojim je propisano da se zahtjev za ostvarivanje prava novčanu naknadu za treće novorođeno dijete podnosi u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta za koje se za koje se zahtjev podnosi, pri čemu su primijenili isključivo jezičko tumačenje navedene odredbe iz kojeg proizlazi da se radi o prekluzivnom roku čijim propuštanjem se gubi pravo na naknadu.

Kako tužiteljica ukazuje da je odlukom tuženog došlo do povreda prava na njenu imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pri čemu ovaj sud konstatuje da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila; da prvo pravilo navedeno u prvom stavu je opšte prirode i iskazuje načelo mirnog uživanja imovine; da drugo pravilo sadržano u drugoj rečenici istog stava obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uslovima, a treće pravilo koje se nalazi u drugom stavu, da priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, da nadziru korišćenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ovaj sud konstatuje da svako miješanje u pravo na imovinu prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i javnog, odnosno opšteg interesa (načelo proporcionalnosti).

Analizirajući odredbe iz člana 105. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom izvan isključivo jezičkog tumačenja, ovaj sud je došao do zaključka da su odredbe iz stava 3. navedenog člana kontradiktorne ostalim odredbama iz navedenog člana, odnosno da nisu u funkciji zaštite porodice sa djecom, pri čemu mogu dovesti do diskriminacije korisnika kojima je navedeno pravo namijenjeno. Naime, odredbama iz stava 4. navedenog člana propisano je da pravo počinje od prvog dana narednog mjeseca od kada je zahtjev za novčanu naknadu podnesen, što ukazuje da se korisnicima prava obezbjeđuje samo korištenje prava za naredni period, a ne i za period koji je protekao. Pored ovoga, trajanje utvrđenog prava je dok korisnik ispunjava uslove propisane stavom 1. istog člana, odnosno najkasnije do 18. godine života. Stoga se postavlja pitanje da li se imovinsko pravo koje je utvrđeno zakonom i koje se ostvaruje ispunjavanjem uslova, koje nije ograničeno  imovinskim cenzusom i koje se može koristiti do punoljetstva može gubiti samo zbog činjenice da zahtjev za ostvarivanje istog nije podnesen u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta, odnosno da li je navedena odredba Zakona usklađena sa Ustavom Federacije BiH.  

Stoga je ovaj sud donio rješenje od 08.02.2024. godine kojima se postupak prekida zbog predočavanja ustavnog pitanja za utvrđivanje ustavnosti člana 105. stav (3) Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, broj: 8/22), u dijelu kojim je određen rok za podnošenje zahtjev za ostvarivanje prava iz stava (1) istog člana i to u roku od 60 dana od dana rođenja djeteta za koje se podnosi zahtjev, pri čemu je određeno da će se postupak nastaviti nakon što Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donese odluku po zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

Dana 07.04.2025. godine ovom sudu je dostavljena presuda Ustavnog suda Federacije BiH broj: U-9/24, od 04.03.2025. godine, kojom je utvrđeno da je član 105. stav 3. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom (Službene novine BPK Goražde, broj: 8/22) u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH.

Kako iz predmetnog spisa proizlazi da je tužiteljica zahtjev za ostvarivanje prava podnijela dana 01.09.2023. godine, dok je kćerka Z. rođena 01.10.2021. godine, to proizlazi da je tuženi ispravno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je zahtjev podnesen nakon proteka roka propisanog članom 105. stav 3. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom, zbog čega je osnovano zahtjev odbijen. Kako je presudom Ustavnog suda FBiH odlučeno da je zakon u skladu sa Ustavom Federacije BiH, to je neosnovan prigovor tužiteljice da je diskriminisana u odnosu na druge korisnike prava, obzirom da se odredbe zakona primjenjuju jednako na sve korisnike prava od 17.09.2022. godine, kada je stupila na snagu Izmjena i dopuna Zakona.

Ovaj sud je odlučio kao u  izreci presude u skladu sa odredbom člana 36. stav 1. i 2. Zakona o upravim sporovima (Službene novine F BiH, broj: 9/05).

                                                                                                          SUDIJA

                                                                                                        Bičo Edin, s.r.