BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj:  45 0 Rs 040024 23 Rsž 

Goražde, 06.03.2023. godine

KANTONALNI SUD U GORAŽDU, u vijeću sastavljenom od sudija Đajić Tanje, predsjednice vijeća, Bičo Edina i Bjelović Milijane, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Dž.S. iz G, ul. ..., zastupanog po punomoćniku Plećan Asifu, advokatu iz S, protiv tužene P.R. d.d. G, ul. ..., G, zastupane po punomoćnici Makarević Murisi, advokatici iz S, radi poništenja otkaza, vrijednost spora 89.582,17 KM, rješavajući o žalbi tužene izjavljenoj na presudu Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 040024 20 Rs, od 27.12.2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06.03.2023. godine, donio je

P R E S U D U

Žalba tužene se uvažava, presuda Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Rs 040024 20 Rs, od 27.12.2022. godine, se preinačava tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Poništava se kao protivzakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj: ... od 02.12.2019. godine, doneseno od strane tužene, te se nalaže tuženoj da uspostavi radnopravni status tužitelja na poslovima rukovodilac sektora za standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, počev od 01.12.2019. godine, pa nadalje, u roku od 15 dana. Poništava se kao protivzakonit Ugovor o radu, broj: ... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto Tehnolog konstruktor. Obavezuje se tužena da tužitelju isplati na ime naknade plaća sa naknadom za minuli rad: za mjesec decembar 2019. godine iznos od 2.155,76 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2020. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2020. godine iznos od 2.265,50 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2020. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2020. godine iznos od 1.969,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2020. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2020. godine, pa do isplate; za mjesec april 2020. godine iznos od 1.963,56 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2020. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2020. godine iznos od 2.060,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2020. godine iznos od 2.265,15 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2020. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2020. godine iznos od 2.068,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2020. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2020. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2020. godine, pa do isplate;  za mjesec novembar 2020. godine iznos od 2.055,87 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2020. godine, pa do isplate; za mjesec decembar 2020. godine iznos od 2.265,29 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2021. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2021. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2021. godine iznos od 1.976,79 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2021. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2021. godine iznos od 2.273,32 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2021. godine, pa do isplate; za mjesec april 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2021. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2021. godine iznos od 2.081,17 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2021. godine iznos od 2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2021. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2021. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2021. godine iznos od 2.100,34 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2021. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2021. godine, pa do isplate; za mjesec novembar 2021. godine iznos od 2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2021. godine, pa do isplate; za mjesec decembar 2021. godine iznos od 2.230,93 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2022. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2022. godine iznos od 2.306,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2022. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2022. godine iznos od 1.891,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2022. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2022. godine iznos od 1.917,12 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2022. godine, pa do isplate;  za mjesec april 2022. godine iznos od 1.863,80 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2022. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2022. godine iznos od 1.903,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2022. godine, pa do isplate i za mjesec juni 2022. godine iznos od 2.121,52 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2022. godine, pa do isplate, pod prijetnjom prinudnog izvršenja u roku od 15 dana. Obavezuje se tužena da za tužitelja uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.12.2019. godine do 30.06.2022. godine, u iznosu od 24.148,88 KM pod prijetnjom prinudnog izvršenja u roku od 15 dana.

Obavezuje se tužitelj da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od  4.293,90 KM, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je poništena kao protivzakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj: ... od 02.12.2019. godine, donesena od strane tužene, te je naloženo tuženoj da uspostavi radno pravni status tužitelju na poslovima rukovodioca sektora za standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, počev od 01.12.2019. godine, pa nadalje. Nadalje, poništen je kao protivzakonit Ugovor o radu, broj:.... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto Tehnolog konstruktor, te je obavezana tužena da tužitelju isplati na ime naknade plaća sa naknadom za minuli rad: za mjesec decembar 2019. godine iznos od 2.155,76 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2020. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2020. godine iznos od 2.265,50 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2020. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2020. godine iznos od 1.969,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2020. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2020. godine, pa do isplate; za mjesec april 2020. godine iznos od 1.963,56 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2020. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2020. godine iznos od 2.060,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2020. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2020. godine iznos od 2.265,15 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2020. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2020. godine iznos od 2.068,18 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2020. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2020. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2020. godine iznos od 2.166,67 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2020. godine, pa do isplate;  za mjesec novembar 2020. godine iznos od 2.055,87 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2020. godine, pa do isplate; za mjesec decembar 2020. godine iznos od 2.265,29 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2021. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2021. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2021. godine iznos od 1.976,79 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2021. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2021. godine iznos od 2.273,32 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2021. godine, pa do isplate; za mjesec april 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2021. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2021. godine iznos od 2.081,17 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juni 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2021. godine, pa do isplate; za mjesec juli 2021. godine iznos od 2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.08.2021. godine, pa do isplate; za mjesec avgust 2021. godine iznos od 2.174,47 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.09.2021. godine, pa do isplate; za mjesec septembar 2021. godine iznos od 2.100,34 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.10.2021. godine, pa do isplate; za mjesec oktobar 2021. godine iznos od 2.075,63 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.11.2021. godine, pa do isplate; za mjesec novembar 2021. godine iznos od 2.174,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.12.2021. godine, pa do isplate; za mjesec decembar 2021. godine iznos od 2.230,93 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.01.2022. godine, pa do isplate; za mjesec januar 2022. godine iznos od 2.306,69 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.02.2022. godine, pa do isplate; za mjesec februar 2022. godine iznos od 1.891,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.03.2022. godine, pa do isplate; za mjesec mart 2022. godine iznos od 1.917,12 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.04.2022. godine, pa do isplate;  za mjesec april 2022. godine iznos od 1.863,80 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.05.2022. godine, pa do isplate; za mjesec maj 2022. godine iznos od 1.903,48 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.06.2022. godine, pa do isplate i za mjesec juni 2022. godine iznos od 2.121,52 KM sa zakonskom kamatom počev od 01.07.2022. godine, pa do isplate,. Obavezana je tužena da za tužitelja uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.12.2019. godine do 30.06.2022. godine, u iznosu od 24.148,88 KM, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.356,19 KM, a sve u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude žalbu je putem punomoćnika blagovremeno izjavila tužena zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostepeni sud žalbu usvoji i preinači prvostepenu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obaveže ga da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka ili da prvostepenu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom sudu. 

U žalbi navodi da je sud počinio povredu odredaba iz člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku jer  nije pravilno ocjenio dokaze, pri čemu je obrazloženje suprotno izreci presude. Ističe da sud nije mogao naložiti tuženoj da tužitelja vrati na radno mjesto koje više ne postoji u Sistematizaciji, pri čemu nikada nije osporena odluka o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji P.R. d.d. G, od 21.11.2019. godine, kojom je ukinut Sektor za standardizaciju, osiguranje kontrolu kvaliteta i zaštitu na radu. Smatra da je sud počinio povredu postupka, odnosno da je morao odbaciti tužbu u smislu odredaba iz člana 301., 302. i 60. Zakona o parničnom postupku jer smatra da je tužba nedopuštena jer se tužitelj prethodno nije obratio poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava, obzirom da je isti podnesen od strane punomoćnika koji nije imao punomoć za zastupanje. Ističe da se bitna povreda postupka ogleda i u činjenici da tužbeni zahtjev nije dovoljno opredijeljen obzirom da je sud dosudio zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedinačni mjesečni iznos razlike plaće počevši od dana dospijeća pa do dana isplate, zbog čega smatra da tužena ne može znati o kojem iznosu se radi. Stiče da je tužitelj nakon zaključenja glavne rasprave podnio zahtjev za penzionisanje zbog čega ne može tražiti da se vrati na posao kako je to naložio sud. Ističe da je u konkretnom slučaju sporno da li je sindikalna organizacija dala na vrijeme svoje mišljenje ili je to učinjeno dan nakon toga, te da je sud pogrešno cijenio dokaze koje je dostavila tužena. Ističe da kod tužene ne postoji Vijeće zaposlenika ali da je tužena, dana 21.11.2019. godine, sindikalnoj organizaciji dostavila zahtjev u vezi sa donošenjem odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kao i da je tražila mišljenje u vezi sa otkazom ugovora o radu tužitelju uz ponudu novog ugovora o radu za radno mjesto tehnolog konstruktor u sektoru za proizvodnju i razvoj. Ističe da je sindikalna organizacija dala svoju saglasnost dana 01.12.2019. godine, dok je tužena dana 02.12.2019. godine otkazala ugovor o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a ne 01.12.2019. godine, kako to sud pogrešno tvrdi. Ističe da ne postoji ništavost ugovora jer je isti zaključen dana 02.12.2019. godine, a na njega se izjasnio sindikat tužene i prije roka u kojem je to mogao učiniti.

Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

Nakon što je ispitao prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredaba parničnog postupka, shodno odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije BiH, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), drugostepeni sud je zaključio sljedeće:

Žalba tužene je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi kao nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu tužitelju sa ponudom izmijenjenog Ugovora o radu broj: .... od 02.12.2019. godine, donesena od strane tužene, da se naloži tuženoj da uspostavi radnopravni status tužitelju na poslovima rukovodioca sektora za standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, da se  poništi  kao nezakonit Ugovor o radu, broj: ... od 01.12.2019. godine, kojim je tužitelj raspoređen na radno mjesto Tehnolog konstruktor, te je obavezana tužena da tužitelju isplati na ime naknade plaća sa naknadom za minuli rad razlike plaća za period od 01.12.2019. godine do 01.07.2022. godine, pa do isplate, te da se obaveže tužena da tužitelja uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za navedeni period, uz obavezu nadoknade troškova postupka.

Iz činjeničnog stanja utvrđenog u prvostepenoj presudi proizlazi da je tužitelj bio zaposlenik tužene po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu rukovodilac sektora za standardizaciju, osiguranje kvaliteta i zaštitu na radu, te da mu je tužena, dana 02.12.2019. godine, otkazala ugovor o radu iz organizacionih razloga, uz ponudu novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnolog konstruktor, a koji odgovara stručnoj spremi tužitelja i koje je tužitelj prihvatio. Nesporno je da je tužena prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju donijela odluku o izmjeni i dopuni sistematizacije radnih mjesta dana 21.11.2019. godine, a uz prethodnu saglasnost sindikalne organizacije, pri čemu je Sektor u kojem se nalazilo radno mjesto tužitelja u potpunosti ugašen, a radna mjesta iz istog pripojena drugom sektoru. Nesporno je da je tužena tužitelju ponudila jedino radno mjesto koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi a koje je bilo upražnjeno i niže rangirano od njegovog ranijeg radnog mjesta, odnosno da nije bilo upražnjenih rukovodnih radnih mjesta. Nesporno je da je ugovor o radu kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto tehnolog konstruktor protokolisan pod brojem: ..., dana 01.12.2019. godine, te da se isti primjenjuje od navedenog datuma. Nesporno je da je tužitelj, putem svog punomoćnika, podnio zahtjev za zaštitu prava tuženoj dana 31.12.2019. godine, na koji tužena nije odgovorila, pri čemu je sud utvrdio da je punomoć za zastupanje izdata dana 31.03.2020. godine. Sud je našao nespornim da je sindikalna organizacija tužene dala saglasnost za otkaz ugovora o radu uz ponudu novog ugovora o radu tužitelju, aktom broj: ...., od 02.12.2019. godine. Sud je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrdio da razlika plaća između ranijeg i novog radnog mjesta za tužitelja za utuženi period iznosi 65.433,29 KM, uz porez na dohodak u iznosu od 7.014,07 KM, i doprinose za PIO u iznosu od 24.148,88 KM.

Sud je svoju odluku zasnovao na odredbama iz člana 106. i 118. Zakona o radu, odnosno odredbama iz člana 21., 22., 23., 24., 25. i 31. Zakona o vijeću zaposlenika, pri čemu je zaključio da sindikalna podružnica nije imala dovoljno vremena za konsultacije prije donošenja odluke koja je od uticaja na odluku poslodavca. Sud je našao da je saglasnost za otkaz ugovora o radu sindikata data naknadno, odnosno dana 02.12.2019. godine, dok je ugovor o radu zaključen dana 01.12.2019. godine, odnosno da je dejstvo saglasnosti primijenjeno retroaktivno. Sud je našao da je ništav ugovor o radu, zbog čega su ništave i sve radnje koje je proizveo navedeni ugovor, zbog čega je obavezao tuženu da tužitelju isplati razlike plaća i uplati doprinose za PIO u skladu sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a na osnovu odredaba  iz člana 4. i 6. Zakona o doprinosima. Sud je o zakonskim zateznim kamatama odlučio na osnovu odredaba iz člana 277. ZOO, dok je odluku o troškovima postupka donio na osnovu odredaba iz člana 383. i 386. Zakona o parničnom postupku. 

Žalbeni razlozi povrede odredaba parničnog postupka nisu ostvareni, obzirom da prema stanju u spisu ni u postupku kod prvostepenog suda koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao ni u samoj presudi nije bilo i nema nedostataka iz člana 209. stav 2. tačka 2), 3), 8), 9), 12) i 13) Zakona o parničnom postupku, a na koje nedostatke drugostepeni sud saglasno odredbi iz člana 221. Zakona o parničnom postupku, pazi po službenoj dužnosti, znači da žalbeni razlog povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Osnovano se žalbom tužitelja ukazuje da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno pogrešno cijenio dokaze koji su bili odlučni za donošenje odluke. Na osnovu provedenih dokaza na sjednici vijeća drugostepeni sud je činjenično stanje utvrdio drugačije od onoga kako je to ocijenio prvostepeni sud. Naime, iz provedenih dokaza proizilazi da je tužena donijela odluku o izmjeni i dopuni sistematizacije radnih mjesta dana 21.11.2019. godine, na koju je data saglasnost sindikalne organizacije, pri čemu je došlo do ukidanja sektora kojim je rukovodio tužitelj. Kako odluka o izmjeni i dopuni sistematizacije nije osporena, to je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da tužitelj ima pravo vraćanja na radno mjesto koje je obavljao, obzirom da je isto ukinuto. Stoga je tužitelj u slučaju nezakonitosti otkaza ugovora o radu mogao isključivo tražiti raspoređivanje na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi.

Ključno pitanje koje se postavlja prilikom odlučivanja o zakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu sa ponudom novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme jeste da li je tužena postupila u skladu sa zakonom i da li je prije otkaza ugovora o radu tužitelju konsultovala vijeće zaposlenika ili sindikalnu organizaciju. Iz provedenih dokaza proizlazi da kod tužene nije organizovano vijeće zaposlenika ali da postoji sindikalna organizacija koja obavlja ulogu vijeća zaposlenika u skladu sa odredbama iz člana 199. stav 2. Zakona o radu. Nesporno je da je tužena uputila pismeni akt sindikalnoj organizaciji dana 29.11.2019. godine u kojem se traži saglasnost sindikata za otkaz ugovora o radu sa ponudom novog ugovora o radu tužitelju zbog organizacionih razloga, kao i da je sindikalna organizacija dostavila pismenu saglasnost dana 02.12.2019. godine. Kako je tužena donijela odluku o otkazu ugovora o radu dana 02.12.2019. godine, pri čemu je tužitelju ponudila zaključivanje novog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto tehnolog konstruktor, to je jasno da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena uz poštivanje zakonom propisane procedure. Naime, tužena je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu donijela odluku o izmjeni i dopuni sistematizacije iz čega proizlazi da je tužitelju uručen otkaz ugovora o radu iz organizacionih razloga, odnosno u skladu sa odredbama iz člana 96. stav 1. tačka a) Zakona o radu. Pored ovoga, tužena je dobila saglasnost sindikalne organizacije za otkaz ugovora o radu uz ponudu novog ugovora o radu u skladu sa odredbama iz člana 21. i 23. Zakona o vijeću zaposlenika, odnosno člana 107. Zakona o radu. Kako je tužena tužitelju ponudila novo radno mjesto u skladu sa njegovom stručnom spremom, ispoštovala je odredbe iz člana 96. stav 2. Zakona o radu, odnosno prije otkaza ugovora o radu riješila pitanje tužitelja zapošljavanjem na drugom radnom mjestu koje odgovara njegovim kvalifikacijama.

Odredbama iz člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je ništav onaj ugovor koji je protivan Ustavu, prinudnim propisima, te moralu društva, pod uslovom ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenim slučajevima ne propisuje što drugo. Odredbama iz člana 105. ZOO propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor zaključen. Odredbama iz člana 24. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu zaključuje u pismenoj formi i da sadrži podatke o: nazivu i sjedištu poslodavca; imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika; trajanju ugovora o radu; danu otpočinjanja rada; mjestu rada; radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova; dužini i rasporedu radnog vremena;  plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate; naknadi plaće; trajanju godišnjeg odmora;  otkaznom roku i druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.

Sud je našao da je ugovor o radu koji je zaključila tužena sa tužiteljem za radno mjesto tehnolog konstruktor, a koji je datiran na dan 01.12.2019. godine, ništav isključivo zbog činjenice da je isti datiran, odnosno zaključen, na dan koji prethodi danu kada je sindikalna organizacija dala saglasnost za raskid ugovora koji je tužitelj imao prije zaključenja ovog ugovora. Obzirom da je Ugovor o radu broj: ... zaključen u pismenoj formi dana 01.12.2019. godine, te da sadrži sve elemente koji su zakonom propisani, to isti nije nezakonit, niti je ništavan. Naime, činjenica je da je ugovor o radu datiran na dan prije nego je tužitelju uručena odluka o otkazu ugovora o radu, koja je datirana na isti dan kada je tužena dobila saglasnost sindikalne organizacije za otkaz ugovora o radu tužitelju. Kako je otkazom ugovora o radu prestao da važi ugovor o radu koji je tužitelj zaključio sa tuženom za mjesto šefa odsjeka, to je jasno da ugovor o radu koji je zaključen za radno mjesto tehnolog konstruktor nije mogao stupiti na snagu prije prestanka važenja ranijeg ugovora o radu, bez saglasnosti stranaka potpisnica ugovora. Ipak, navedena činjenica ne može uticati na ništavost ugovora o radu, obzirom da isti nije protivan prinudnim propisima, niti moralu, zbog čega bi on mogao biti ništav samo u dijelu kojim se utvrđuje početak njegove primjene, odnosno isti bi mogao opstati bez navedene odredbe jer se dovođenjem u vezu sa odlukom o otkazu ugovora o radu može odrediti početak važenja novog ugovora o radu.

Stoga je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu sa ponudom novog ugovora o radu nezakonita i kada je istu poništio, odnosno kada je naložio tuženoj da tužitelja vrati na poslove koji više ne postoje po sistematizaciji radnih mjesta, kao i kada je utvrdio da je ništav ugovor o radu koji je zaključen za radno mjesto tehnolog konstruktor. Kako otkaz ugovora o radu i ugovor o radu koji je zaključila tužena sa tužiteljem nisu nezakoniti, to je neosnovan i zahtjev za isplatu razlike plaće i doprinosa za PIO, a u skladu sa odredbama iz člana 106. Zakona o radu, zbog čega je odluku prvostepenog suda valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

Kako je tužena u cijelosti uspjela sa žalbom to je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu člana 386. stav 2., 387. i 397. stav 2. Zakona o parničnom postupku, član 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi F BiH (Službene novine Federacije BiH, broj: 18/05) i člana 12., 13., 26., 27., 29. i 31. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata (Službene novine Federacije BiH, broj: 22/04). Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, ovaj sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, kao i uspjeh stranaka u postupku, a u skladu sa članom 386. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Tuženoj pripadaju troškovi prvostepenog postupka u iznosu od 360,00 KM na ime sastava odgovora na tužbu po punomoćnici, 360,00 KM na ime zastupanja po punomoćnici na pripremnom ročištu održanom dana 14.04.2021. godine, odnosno na nastavku pripremnog ročišta u iznosu od 720,00 KM, održanom dana 22.09.2022. godine, kao i troškovi zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 02.11.2022. godine, u iznosu od 1.050,00 KM. Pored ovoga, tuženoj pripadaju i troškovi sastava žalbe u iznosu od 1.180,00 KM, što predstavlja prosječnu objavljenu plaću u mjesecu decembru 2022. godine u Federaciji BiH. Ukupni troškovi postupka koji pripadaju tuženoj iznose 3.670,00 KM, uz uvećanje za PDV od 17% u iznosu 623,90 KM, što ukupno iznosi 4.293,90 KM.

Sud tuženoj nije priznao troškove zastupanja na pripremnom ročištu od 21.01.2021. godine, obzirom da je isto odloženo na prijedlog tužene, koji se odnosio na zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije koji nije usvojen, odnosno koje je odgođeno zbog krivice tužene. Sud nije priznao ni troškove sastava prijedloga za povrat u pređašnje stanje i održavanja ročišta za povrat u pređašnje stanje obzirom da su ti troškovi izazvani krivicom tužene. Pored ovoga, sud nije uvažio kao opravdane troškove nastale u postupku a koji se odnose na naknadu za odsustvo advokatice iz kancelarije, troškova prevoza od kancelarije punomoćnice tužene do sjedišta suda, odnosno dnevnice koje potražuje za provedeno vrijeme na putovanju. Navedeni troškovi se ne mogu smatrati troškovima neophodnim radi vođenja parnice iz razloga što je u konkretnom slučaju očito da su svi ti troškovi nastali uslijed činjenice da je tužena kao svoju punomoćnicu angažovala advokaticu čije sjedište nije na području postupajućeg prvostepenog suda, a imajući u vidu vrstu, složenost i visinu predmetnog spora, angažovanje advokata čije je sjedište izvan sjedišta suda ne može se u konkretnom slučaju smatrati neophodnim za vođenje parnice, pa se tako ni troškovi nastali uslijed toga ne mogu smatrati troškovima potrebnim radi vođenja parnice. Navedeni stav je izražen i u Odluci Ustavnog suda BiH broj Ap-1398/14 od 11.01.2017. godine i Ap-2648/21 od 27.10.2022. godine, a što je i u skladu sa Panelom za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti, na kojem su sudjelovali predstavnici Suda Bosne i Hercegovine, Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Distrikta Brčko BiH, održanom dana 30.01.2014.godine.

Naime, tužena nije dokazala da postoje bilo kakvi subjektivni ili objektivni razlozi zbog kojih nije mogla angažovati kao punomoćnika advokata koji ima sjedište na području prvostepenog suda, zbog čega suprotna strana nije dužna da snosi troškove koji su izazvani isključivo voljom tužene da za punomoćnika bira advokata koji ima sjedište van sjedišta suda, zbog čega je dužna sama da snosi navedene troškove postupka. Pored ovoga, tužena nije dokazala da je punomoćnica provela više od 8 sati van sjedišta svoje kancelarije prilikom provođenja bilo koje radnje za koju su joj dosuđeni troškovi postupka, zbog čega je i zahtjev za isplatu dnevnica za navedene dane potpuno neosnovan.

Zbog naprijed navedenog, ovaj sud je primjenom odredbi iz člana 229. tačka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku (Službene novine F BiH, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) žalbu tužene uvažio, prvostepenu presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

                                                                                               PREDSJEDNICA  VIJEĆA

                                                                                                             Đajić Tanja