FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
KANTON SARAJEVO
KANTONALNI SUD U SARAJEVU
Sarajevo, 11.11.2024. godine
Kantonalni sud u Sarajevu i to sudija Danijela Mikić, u upravnom sporu tužiteljice F.B. iz S., ulica ..., zastupana po punomoćniku Baždar Enveru advokatu iz Sarajeva, protiv akta broj: FZ3/2/2-35-2-1575-13/16 MB/OB: 1217140836 od 01.02.2022. godine, tuženog Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, u upravnoj stvari ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja, dana 11.11.2024. godine, donio je:
P R E S U D U
Tužba se odbija.
Tužiteljica se oslobađa obaveze plaćanja sudske takse na tužbu i presudu u ovom upravnom sporu.
O b r a z l o ž e nj e
Osporenim rješenjem tuženog, broj i datum navedeni kao u uvodu presude, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, broj: FZ12/2/1-35-2-54835-18/16 MB: 1217140836 od 13.10.2021. godine, donesenim u izvršenju presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 028565 17 U od 16.11.2020. godine, osiguraniku Borovina Fatimi iz Sarajeva prestalo je pravo na invalidsku penziju počev od 01.03.2013. godine, jer nije ispunila zakonom propisane uslove.
Tužbom od 02.03.2022. godine tužiteljica je putem punomoćnika pokrenula upravni spor kod ovog suda osporavajući rješenje tuženog, zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv navedenog rješenja, tužiteljica je pokrenula upravni spor, te je Kantonalni sud u Sarajevu, dana 12.07.2016. godine, donio presudu, broj 09 0 U 018223 13 U, kojim se tužba uvažava, osporeno rješenje se poništava i predmet vraća tuženom na ponovni postupak. Rješavajući u ponovnom postupku, tuženi je dana 16.03.2017. godine, donio rješenje, broj: FZ3/2/2-35-2-1575-2/16, kojim je odbijena žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, broj FZ 12/2-35-UP1-11848/12-1217140836 od 19.02.2013. godine, a u postupku ostvarivanja prava na invalidsku penziju. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 028565 17 U od 16.11.2020. godine, tužba tužiteljice je uvažena, osporeno i prvostepeno rješenje poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Tuženi je dana 01.02.2022. godine donio rješenje, broj: FZ3/2/2-35-2-1575-13/16 kojim je odbijena žalba tužiteljice, izjavljena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, FZ12/2/1-35-2-54835-18/16 od 13.10.2021. godine, a u postupku ostvarivanja prava tužiteljice na invalidsku penziju. U obrazloženju osporenog rješenja, se u relevantnom dijelu navodi da je rješenje direktora Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, matični broj: 1217140836, broj predmeta: FZ12/2/1-35-2-54835-18/16 od 13.10.2021. godine, pravilno i zakonito, tj. da nema osnova za utvrđivanje invalidnosti jer liječenje i ispitivanje nije završeno. Ovakav zaključak tuženog je paušalan i pogrešan i kao takav nije relevantan za donošenje odluke u vezi sa ostvarivanjem prava tužiteljice na invalidsku penziju. Nejasne su tvrdnje tuženog, da liječenje i ispitivanje zdravstvenog stanja tužiteljice nije još uvijek završeno, obzirom da je iz medicinske dokumentacije tužiteljice, vidljivo da ista ima već uspostavljenu dijagnozu „povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma. Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja”. Nejasno je na osnovu čega je zapravo Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo- Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, mogao izvesti zaključak da kod imenovane liječenje i ispitivanje nije završeno, kada medicinska dokumentacija govori posve drugačije. Osim toga, tužiteljici niti njenom punomoćniku nikada nije dostavljen Nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo- Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj ORS-P-SA-281/21 od 15.01.2021. godine, tako da se u vezi sa datim nalazom i mišljenjem nisu mogli na adekvatan i kvalitetan način niti izjasniti. Na ovaj način tuženi je onemogućio tužiteljici da se izjasni o svim dokazima koji su izvedeni tokom postupka, čime je tuženi povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje. Samim tim nisu bili niti u mogućnosti utvrditi da li je Nalaz i mišljenje ljekarske komisije dat u skladu sa odredbom člana 6. Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, a što je bila obaveza i dužnost Instituta u skladu sa donesenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 028565 17 U od 16.11.2020. godine. Tužiteljica nadalje citira član 6. Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja. Kriteriji za ocjenu stepena oštećenja, usklađeni sa međunarodnom klasifikacijom funkcioniranja invaliditeta i zdravlja sastavni su dio Pravilnika. Posebno ističu da niti tuženi, a niti prvostepeni organ nisu cijenili činjenicu da nalaz i mišljenja ljekarske komisije, broj ORS-SA-286/12 od 02.02.2012. godine, nikada nije stavljen van snage, te da samim tim tužiteljici nije smjelo prestati pravo na invalidsku penziju. Tužiteljici pripada pravo da u skladu sa nalazom i mišljenjem ljekarske komisije, broj ORS-SA-286/12 od 02.02.2012. godine, ostvaruje invalidsku penzije, sve dok se ne donese drugačija odluka o njenom zdravstvenom stanju. Kako bi se na siguran i pouzdan način utvrdilo zdravstveno stanje tužiteljice, te kako bi zapravo znali šta u kontekstu ostvarivanja prava na invalidsku penziju znači već ustanovljenja dijagnoza „trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja” predloženo je sudu da se navedene činjenice utvrde vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke. Predloženo je da sud donese presudu kojom se tužba uvažava, osporeno rješenje tuženog, kao i rješenje direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, matični broj: 1217140836, broj predmeta: FZ12/2/1-35-2-54835-18/16 od 13.10.2021. godine, se poništavaju i predmet vraća prvostepenom organu na ponovno odlučivanje. Tužiteljica je zamolila sud da je oslobodi od obaveze plaćanja takse na tužbu, jer je nezaposlena osoba, a eventualnim plaćanjem takse bi ugrozila svoju i materijalnu situaciju svoje porodice.
U odgovoru na tužbu tuženi je istakao da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon niti lični interes tužiteljice zasnovan na zakonu, te da ostaje kod rješenja u cijelosti i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
Zakonitost osporenog rješenja sud je cijenio u smislu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 9/05) i odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Prema razlozima osporenog rješenja tuženi je utvrdio da je privremenim rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo, matični broj: 1217140836 od 16.05.2012. godine, imenovanoj priznato pravo na invalidsku penziju počev od 13.03.2012. godine u mjesečnom iznosu od 179,6100 KM, jer je Nalazom, ocjenom i mišljenjem Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo- odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-SA-286/12 od 02.02.2012. godine kod imenovane utvrđena I (prva) kategorija invalidnosti, uz obavezu kontrolnog pregleda do 31.12.2012. godine. Dana 10.12.2012. godine imenovana je podnijela zahtjev za ocjenu radne sposobnosti, a radi obavljanja kontrolnog pregleda, te je u postupku po istom donijet nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo-Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-SA-8088/12 od 24.01.2013. godine, kojim je utvrđeno da kod imenovane ispitivanje i liječenje nije završeno, povodom kojeg nalaza, ocjene i mišljenja je prvostepeni organ donio rješenje broj: FZ12/2-35-UP1-11848/12-1217140836 od 19.02.2013. godine, čiji sastavni dio čini zaključak direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, matični broj: 1217140836 od 11.11.2016. godine, a kojim je imenovanoj prestalo pravo na invalidsku penziju, počev od 01.03.2013. godine, shodno odredbi člana 108. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. novine F BiH”, broj: 29/98 do 55/12). Protiv navedenog rješenja imenovana je izjavila žalbu koja je rješenjem šefa Sektora za sistem i sprovođenje penzijskog i invalidskog osiguranja od 15.05.2013.godine odbijena, kao neosnovana. Nezadovoljna takvom odlukom imenovana je pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je presudom broj: 09 0 U 018223 13 U od 12.07.2016. godine, tužbu uvažio, poništio rješenje ovog organa od 15.05.2013. godine, i predmet vratio ovom organu na ponovni postupak i odlučivanje. U postupku izvršenja naprijed navedene presude doneseno je rješenje drugostepenog organa, broj: FZ3/2/2-35-2-1575-2/16 od 16.03.2017. godine, kojim je žalba imenovane odbijena kao neosnovana. Protiv odluke imenovana je pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je okončan presudom navedenog suda, broj: 09 0 U 028565 17 U od 16.11.2020. godine, na način da je tužba tužiteljice uvažena, poništeno rješenje ovog organa od 16.03.2017. godine, kao i rješenje prvostepenog organ od 19.02.2013. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Nadalje je utvrđeno, da je imenovana dana 20.04.2017. godine podnijela zahtjev za ocjenu radne sposobnosti, te je, postupajući po istom, prvostepeni organ donio zaključak, br: FZ12/2/1-35-2-43459-2/17 od 10.05.2017. godine, shodno odredbama člana 142. Zakona o upravnom postupku, kojim je prekinuo postupak iz razloga što upravni spor kod Kantonalnog suda nije bio okončan. Shodno navedenim zahtjevima imenovane za ocjenu radne sposobnosti od 07.12.2012. i 20.04.2017. godine, a obzirom da su se isti zasnivali na istom činjeničnom stanju te da je za njihovo rješavanje nadležan prvostepeni organ, to je stoga, a shodno izjašnjenju punomoćnika imenovane, zaključkom direktora Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo, br: od 26.08.2021. godine odlučeno da će se isti rješavati u jednom postupku, shodno članu 135. Zakona o upravnom postupku. Postupajući prema uputama datim u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu od 06.11.2020.godine prvostepeni organ pribavio je Nalaz, ocjenu i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo - Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, br: IS-ORS-P-SA-281/21 od 15.01.2021. godine, kojim je utvrđeno da kod imenovane liječenje i ispitivanje nije završeno, te da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i na osnovu neposrednog pregleda, do konačne ocjene radne sposobnosti potrebna hospitalna evaluacija duševnog stanja osiguranice, sa nalazom kliničkog psihologa, te da se po završenom uputi na ponovnu ocjenu radne sposobnosti, povodom kojeg je doneseno ožalbeno rješenje. Nezadovoljna odlukom prvostepenog organa imenovana je putem punomoćnika na isto izjavila žalbu. U postupku koji je prethodio rješavanju žalbe, pribavljen je nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo - Odjeljenje za drugostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-DOV-P-SA-958/21 od 08.12.2021. godine, u kome je navedeno da su pravilni nalaz, ocjena i mišljenje prvostepenog organa vještačenja broj: IS-ORS-P-SA-281 / 21 od 15.01.2021.godine i sa istim su saglasni, tj. nema osnova za utvrđivanje invalidnosti jer liječenje i ispitivanje nije završeno. Tuženi zatim citira član 21. i 22. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (”Sl. novine Federacije BiH“, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), zatim citira član 98. i član 52. navedenog zakona, te ističe da prema naprijed citiranom nalazu, ocjeni i mišljenju stručnog organa medicinskog vještačenja od 08.12.2021. godine, kod žaliteljice liječenje i ispitivanje nije završeno, to ne postoji zakonski osnov za priznavanje prava iz invalidskog osiguranja, u smislu člana 22. a u vezi s članom 21. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Kako kod žaliteljice nije utvrđen gubitak radne sposobnosti, to je neosnovana njena žalba pa je istu valjalo odbiti. Ovdje je potrebno napomenuti da će nakon što se potrebno liječenje i ispitivanje završi, prvostepeni organ imenovanu uputiti na ponovnu ocjenu njene radne sposobnosti, te će ovisno o rezultatu iste, novim rješenjem odlučiti o njenim pravima iz invalidskog osiguranja. S druge strane potrebno je ukazati na odredbu člana 98. stav 3. istog Zakona kojom je propisano da se pravilima i drugim opštim aktima tog stručnog organa, u skladu sa Zakonom i drugim propisima, ureduju osnovna pitanja u vezi postupka i kriterija medicinskog vještačenja, sastav i nadležnost stručnih timova i druga pitanja u vezi postupka medicinskog vještačenja. Postupak vještačenja radne sposobnosti povodom utvrđivanja invalidnosti provodi se po propisima navedenog stručnog organa- Instituta za medicinsko vještačenje, koji je, s tim u vezi, donio Pravilnik o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja („Službene novine F BiH, broj: 6/10). Odredbom člana 47. navedenog Pravilnika propisano je, da nakon završenog postupka medicinskog vještačenja, Institut jedan primjerak nalaza, ocjene i mišljenja dostavlja ovom Zavodu kao podnosiocu zahtjeva za vršenje medicinskog vještačenja, a ne osiguraniku. S tim u vezi potrebno je ukazati i na odredbu člana 26. Pravilnika o ocjenjivanju radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine F BiH", broj: 24/02 i 48/04) kojim je propisano da se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organ u prvom stepenu nakon izvršene kontrole ovjeren i potpisan, ulaže u predmet osiguranika i dostavlja nadležnoj službi za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu, te člana 31. navedenog Pravilnika, prema kojem se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organ u drugom stepenu nakon izvršene kontrole dostavlja organu iz člana 27. stav 1. ovog Pravilnika zajedno sa predmetom. Iz naprijed citiranih odredbi je vidljivo da se nalazi, ocjena i mišljenje ljekarskih komisija (prvostepene i drugostepene) ne dostavljaju osiguraniku, nego nadležnim organima koji na osnovu istih donose rješenja, pa je osiguranicima omogućeno da o sadržini nalaza, ocjene i mišljenja ljekarske komisije saznaju iz rješenja koje se donose na osnovu istih, pa je neosnovan žalbeni navod da nadležni organ imenovanoj nije dostavio nalaz, ocjenu i mišljenje prvostepenog organa vještačenja na kojem se zasniva osporeno rješenje, kako bi se sa sadržajem istog upoznala. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u svojoj presudi, broj: 08 0 U 002465 16 Uvp od 27.02.2020. godine. Radi svega izloženog, a na osnovu odredaba člana 237. stav 1. Zakona o upravnom postupku, riješeno je kao u dispozitivu rješenja.
Ovaj sud cijeni da su osporeno rješenje, kao i prvostepeno rješenje, doneseni na pravilan i zakonit način.
Naime, iz podataka upravnog spisa proizilazi da je tužiteljica koja je rođena 25.05.1965. godine, podnijela zahtjev za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja za priznavanje prava na invalidsku penziju dana 18.11.2011. godine; da je privremenim rješenjem direktora Kantonalne administrativne službe za Kanton Sarajevo, matični broj: 1217140836 od 16.05.2012. godine, imenovanoj priznato pravo na invalidsku penziju počev od 13.03.2012. godine u mjesečnom iznosu od 179,6100 KM, jer je Nalazom, ocjenom i mišljenjem Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo- odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-SA-286/12 od 02.02.2012. godine kod imenovane utvrđena I (prva) kategorija invalidnosti, uz obavezu kontrolnog pregleda do 31.12.2012. godine; da je dana 10.12.2012. godine imenovana podnijela zahtjev za ocjenu radne sposobnosti, a radi obavljanja kontrolnog pregleda, te je u postupku po istom donijet nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo-Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-SA-8088/12 od 24.01.2013. godine, kojim je utvrđeno da kod imenovane ispitivanje i liječenje nije završeno, povodom kojeg nalaza, ocjene i mišljenja je prvostepeni organ donio rješenje broj: FZ12/2-35-UP1-11848/12-1217140836 od 19.02.2013. godine, čiji sastavni dio čini zaključak direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, matični broj: 1217140836 od 11.11.2016. godine, a kojim je imenovanoj prestalo pravo na invalidsku penziju, počev od 01.03.2013. godine, shodno odredbi člana 108. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Sl. novine F BiH”, broj: 29/98 do 55/12); da je protiv navedenog rješenja imenovana izjavila žalbu koja je rješenjem šefa Sektora za sistem i sprovođenje penzijskog i invalidskog osiguranja od 15.05.2013.godine odbijena, kao neosnovana, da je imenovana pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je presudom broj: 09 0 U 018223 13 U od 12.07.2016. godine, tužbu uvažio, poništio rješenje ovog organa od 15.05.2013. godine, i predmet vratio ovom organu na ponovni postupak i odlučivanje; da je u postupku izvršenja navedene presude doneseno rješenje drugostepenog organa, broj: FZ3/2/2-35-2-1575-2/16 od 16.03.2017. godine, kojim je žalba imenovane odbijena kao neosnovana; da je protiv odluke imenovana pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je okončan presudom broj: 09 0 U 028565 17 U od 16.11.2020. godine, na način da je tužba tužiteljice uvažena, poništeno rješenje ovog organa od 16.03.2017. godine, kao i rješenje prvostepenog organ od 19.02.2013. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje; da je utvrđeno, da je imenovana dana 20.04.2017. godine podnijela zahtjev za ocjenu radne sposobnosti, te je, postupajući po istom, prvostepeni organ donio zaključak, br: FZ12/2/1-35-2-43459-2/17 od 10.05.2017. godine, shodno odredbama člana 142. Zakona o upravnom postupku, kojim je prekinuo postupak iz razloga što upravni spor kod Kantonalnog suda nije bio okončan; da je Nalazom, ocjenom i mišljenjem Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo - Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, br: IS-ORS-P-SA-281/21 od 15.01.2021. godine, utvrđeno da kod imenovane liječenje i ispitivanje nije završeno, te da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i na osnovu neposrednog pregleda, do konačne ocjene radne sposobnosti potrebna hospitalna evaluacija duševnog stanja osiguranice, sa nalazom kliničkog psihologa, te da se po završenom uputi na ponovnu ocjenu radne sposobnosti, povodom kojeg je doneseno ožalbeno rješenje; da je u postupku koji je prethodio rješavanju žalbe, pribavljen nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo - Odjeljenje za drugostepeni postupak Sarajevo, broj: ORS-DOV-P-SA-958/21 od 08.12.2021. godine, u kome je navedeno da su pravilni nalaz, ocjena i mišljenje prvostepenog organa vještačenja broj: IS-ORS-P-SA-281/21 od 15.01.2021. godine i sa istim su saglasni, tj. nema osnova za utvrđivanje invalidnosti jer liječenje i ispitivanje nije završeno.
Cijeneći navode tužbe i dovedeći ih u vezu sa dokazima koji postoje u spisima predmeta upravnih organa, sud je našao da je tuženi izvršio ocjenu provedenih dokaza u skladu sa odredbama člana 9. Zakona o upravnom postupku i da je prije donošenja osporenog rješenja na siguran način utvrdio sve činjenice odlučne za rješenje spornog pravnog odnosa i na tako utvrđeno činjenično stanje, do kojeg se došlo uzimajući u obzir sve postavljene dijagnoze date u postupku obavljanja medicinskih pretraga tužiteljice, pravilno primijenio materijalno pravo.
Naime, odredbom člana 21. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), propisano je da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču za slučaj: starosti, invalidnosti, smrti i fizičke onesposobljenosti, u vezi s tim odredbom člana 19. istog Zakona, definisano je da lica kojim je prestalo svojstvo aktivnog osiguranika ne mogu ostvariti prava po osnovu promijenjene radne sposobnosti.
U vezi ostalih navoda tužbe treba istaći, da je pojam invalidnosti definisan članom 22. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“ broj 29/98 do 55/12), gdje je propisano da invalidnost, u smislu ovog zakona, postoji kada osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom bolesću, povredom van rada ili bolesću koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, pa postane potpuno nesposoban za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je bio rasporedjen i koje je obavljao prije nastanka invalidnosti. Kod osiguranika iz stava 1. ovog člana postoji promijenjena radna sposobnost kada može da radi puno radno vrijeme na drugim poslovima koji odgovoraju njegovim tjelesnim i psihofizičkim sposobnostima sa ili bez prekvalifikacije odnosno dokvalifikacije. Gubitak radne sposobnosti kod osiguranika iz stava 1. ovog člana, u smislu ovog zakona, postoji kada ne može da obavlja poslove iz stava 2. ovog člana.
Prema odredbi člana 98. stav 1. i 2. istog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, propisano je da kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privređivanje, nosilac osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih činjenica utvrđenih na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja stručnog organa za ocjenjivanje radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju (stručni organ). Nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa obavezno podliježu kontroli, pri čemu se nalaz, ocjena i mišljenje mogu potvrditi, odnosno preinačiti.
Imajući u vidu citirane odredbe Zakona, podatke upravnog spisa, prije svega nalaze, ocjenu i mišljenje nadležnih stručnih organa u prvom i drugom stepenu (organ u drugom stepenu je izvršio kontrolu u smislu citirane odredbe člana 98. stav 2. Zakona), koji su saglasni da kod tužiteljice liječenje i ispitivanje nije završeno, da je do konačne ocjene radne sposobnosti potrebna hospitalna evaulacija duševnog stanja osiguranice (u otpusnim pismima bez nalaza kliničkog psihologa, te prilikom iste uraditi test kliničkog psihologa), po završenom uputiti na ponovnu ocjenu, a koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, zbog čega su prvostepeni, kao i tuženi organ, pravilno zaključili da kod tužiteljice ne postoji zakonski osnov za priznavanje prava po osnovu invalidnosti, u smislu člana 21. i 22. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Obzirom na odredbu člana 98. stav 1., citiranog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, nema sumnje da utvrdjivanje invalidnosti i potpune nesposobnosti za privredjivanje predstavlja činjenicu odlučnu za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a u ovom slučaju za ostvarivanje navedenog prava kod tužiteljice liječenje nije završeno. Iz navedenih razloga ovaj sud nalazi da osporenim rješenjem tuženi nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice obzirom da je u skladu sa članom 98. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju odlučio o pravu tužiteljice po osnovu činjenica utvrdjenih na osnovu Nalaza, ocjene i mišljenja stručnog organa u drugom stepenu broj: ORS-DOV-P-SA-958/21 od 08.12.2021. godine.
Navodi tužbe da tužiteljici niti njenom punomoćniku nikada nije dostavljen Nalaz, ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo- Odjeljenje za prvostepeni postupak Sarajevo, broj ORS-P-SA-281/21 od 15.01.2021. godine, tako da se u vezi sa datim nalazom i mišljenjem nisu mogli na adekvatan i kvalitetan način niti izjasniti, su neosnovani.
Naime, odredbom člana 24. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja (Službene novine Federacije BiH, broj: 63/21) je propisano da se Nalaz, ocjena i mišljenje nakon medicinskog vještačenja dostavlja licu čije se medicinsko vještačenje vrši ili podnosiocu zahtjeva, najduže u roku od 15 dana od dana izvršene ocjene.
Odredbom člana 25. stav 1. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja je propisano da lice čije se medicinsko vještačenje vrši, ako je nezadovoljno Nalazom, ocjenom i mišljenjem Odjeljenja za prvostepeni postupak medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, može podnijeti prigovor radi ponovnog vještačenja u roku od 8 dana od dana prijema Nalaza, ocjene i mišljenja, dok je stavom 2. istog člana propisano da po prigovoru iz stava 1. ovog člana ne može rješavati isti ljekar vještak koji je donio prvobitni Nalaz, ocjenu i mišljenje.
Odredbom člana 29. stav 1. Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja je propisano da se medicinsko vještačenje u drugostepenom postupku obavlja u slučaju žalbe na rješenje o ostvarivanju prava u prvostepenom postupku.
Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, koji je stupio na snagu dana 10.09.2021. godine, kao i nespornu činjenicu da je zahtjev tužiteljice podnesen dana 18.11.2011. godine, dakle prije stupanja na snagu Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, to su prvostepeni organ kao i tuženi u provedenom postupku morali postupati u smislu odredaba Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja (Službene novine Federacije BiH, broj: 6/10), a ne na osnovu odredbi Pravilnika o jedinstvenim kriterijima i pravilima postupka medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja (Službene novine Federacije BiH, broj: 63/21).
Navod tužiteljice da je nedostavljanjem nalaza, ocjene i mišljenja tužiteljici onemogućeno da se izjasni o svim dokazima koji su izvedeni tokom postupka, čime je tuženi povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje, sud cijeni neosnovanim, a imajući u vidu odredbu člana 26. Pravilnika o ocjenjivanju radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj: 24/02 i 48/04) kojom je propisano da se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa u prvom stepenu nakon izvršene kontrole ovjeren i potpisan, ulaže u predmet osiguranika i dostavlja nadležnoj službi za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu, te člana 31. navedenog Pravilnika, prema kojem se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa u drugom stepenu nakon izvršene kontrole dostavlja organu iz člana 27. stav 1. ovog Pravilnika zajedno sa predmetom. Naime, iz naprijed citiranih odredbi je vidljivo da se nalazi, ocjena i mišljenja ljekarskih komisija (prvostepene i drugostepene) ne dostavljaju osiguraniku, nego nadležnim organima koji na osnovu istih donose rješenja, pa je osiguranicima omogućeno da o sadržini nalaza, ocjene i mišljenja ljekarske komisije saznaju iz rješenja koja se donose na osnovu istih.
Prijedlog iz tužbe da kako bi se na siguran i pouzdan način utvrdilo zdravstveno stanje tužiteljice, te kako bi zapravo znali šta u kontekstu ostvarivanja prava na invalidsku penziju znači već ustanovljenja dijagnoza „trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja” predloženo je sudu da se navedene činjenice utvrde vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, je neosnovan. Ovo obzirom da se u smislu člana 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovima u tužbi ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju da je činjenično stanje očigledno drugačije od onog koje je utvrđeno u upravnom postupku i pod uvjetom da tužilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do završetka upravnog postupka.
Zbog naprijed izloženog ovaj sud smatra da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužiteljice, a utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje, pa kako tužbeni navodi nisu takvi da bi mogli biti od uticaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, sud je primjenom odredbe člana 36. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci ove presude.
Tužiteljica je predložila da se oslobodi plaćanja troškova takse, obzirom da je nezaposlena, a što je vidljivo iz rješenja koje se tužbom pobija, te bi po ocjeni ovog suda, plaćanje sudske takse na tužbu i presudu, predstavljalo ugrožavanje njene egzistencije, pa je primjenom člana 11. stav 1. u vezi sa članom 13. Zakona o sudskim taksama („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj: 36/14 - Prečišćen tekst i 23/16), odlučeno kao u izreci presude.
Sudija
Danijela Mikić
POUKA: Protiv ove presude žalba se ne može izjaviti.