BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

KANTONALNI SUD U SARAJEVU

BROJ: 09 0 U 040612 22 U

Sarajevo, 22.11.2024. godine

       

      Kantonalni sud u Sarajevu i to sudija Danijela Mikić, u upravnom sporu tužitelja A.D. iz S., ulica ..., koga zastupa Podrug Sanel, advokat iz Sarajeva, protiv akta broj: 03/1-23-1927/09 od 04.01.2022. godine, tuženog Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine, u predmetu oglašavanja ništavim rješenja o dodjeli stana, dana 22.11.2024. godine, donio je

P R E S U D U

      Tužba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

      Osporenim rješenjem tuženog, broj i datum kao u uvodu (tačkom 1. dispozitiva), oglašava se ništavim rješenje Generalštaba AR BiH-FMO broj: 8/27-6-TR-1974/97 od 13.04.1997. godine, kojim je A.D. dodijeljen na privremeno korištenje stan u S., ulica ..., po strukturi dvosoban; (2) oglašava se ništavim obnova Ugovora o korištenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, zaključenog između A.D. i Uprave logistike Generalštaba Armije R BiH za stan u Sarajevu, ulica ....

      Tužbom od 29.02.2022. godine tužitelj je putem punomoćnika pokrenuo upravni spor osporavajući rješenje tuženog od 04.01.2022. godine, uz obrazloženje da je rješenje zasnovano na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, da u upravnom nije postupljeno pravilima postupka; da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno iz razloga što tužitelj ne posjeduje nikakvu kuću u Sarajevu na svoje ime niti bilo kakvu nekretninu u Sarajevu. Tuženi ponovno ponavlja kao i u ranijim postupcima i ne postupa po uputama suda, pa tužitelj traži od suda da u meritumu riješi ovu pravnu stvar jer je tužitelj ovakvim dugim postupcima doveden u težak materijalni položaj da ne može da ostvari svoje pravo na dom. Posebno ističe da vlasnik stana nije nikada podnio zahtjev za iseljenje tužitelja iz predmetnog stana i da su protekli svi rokovi za takvu radnju, nastupila je zastara, te se ovdje radi o samovolji i rješavanju po službenoj dužnosti od strane tuženog, što je protivno zakonu i predstavlja krivično djelo. U skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pretanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, kao i odredbama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo tužitelj ima zagarantovano pravo kao privremeni korisnik. Osporenim rješenjem nisu potvrđena ničija prava kao nosioca stanarskog prava na predmetni stan koji je dat tužitelju na korištenje, koja prava mu nisu nikada bila osporavana nego mu je ugovor o korištenju čak i nadovjeren od strane tuženog dana 15.06.2005.godine, jer je ispunjavao sva prava na korištenje predmetnog stana sa svojom porodicom. Tuženi nije pojasnio da li je neko podnio zahtjev za povrat predmetnog stana, da li je nekome možda i dodijeljen jer sama konstatacija da je tužitelj posjednik kuće u Sarajevu i ne ispunjava uslove za dodjelu drugog stana je zaista začuđujuća jer se ne navode nikakvi konkretni dokazi (zk izvadak...) da je to i zaista tako, jer tužitelj, sa narušenim zdravljem, živi sa svojom porodicom od njegove penzije koja iznosi 308,00 KM i nije višestruki korisnik i osoba je koja je sa porodicom izbjegla iz Foče početkom 1992. godine. Što se tiče konstatacije tužene da je tužitelj podnio zahtjev Općini Ilidža-Službi za legalizaciju stambenog objekta koji se nalazi u ulici Bratunačka cesta broj 17., te da je zahtjev imenovanog uvažen, ista nije tačna jer to nije kuća tužitelja nego privremeni objekat koji je počeo praviti njegov bratić A.D. i koji u istoj i živi, a ove navode prvostepeni organ nije želio da prihvati kao relevantne već samo da je vjerodostojno ono što piše u prijavi NN lica od 2008. godine. Sama činjenica da je tuženi po službenoj zamolnici saznao za navedeni podatak je apsurdna jer da je tuženi pozvao tužitelja i dozvolio mu da u toku postupka pojasni navedenu činjenicu onda ne bi donio ni odluku koju je donio i to na štetu tužitelja i obrazloženjem iste tuženi podržava nejednak status građana pred zakonom, te je iz navedenih razloga došlo do povrede ljudskih prava zaštićenih Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i građanskih sloboda. Tužitelj je prilikom davanja svoje izjave tj. izjašnjenja na zapisnik prvostepenog organa od 23.11.2016. godine, uz poziv dobio i kopiju izjašnjenja, odnosno poziva i drugih akata koji su upućeni od strane Federalnog pravobranilaštva od 24.02. i 27.07.2017. godine, a iz kojih je vidljivo da se komentariše ranija presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 019603 14 U od 16.12.2015. godine i da se traži da se ponovo sasluša imenovani i da se zapisnički izlaskom na lice mjesta porodičnog objekta koji je imao isti u vlasništvu sve konstatuje, kao i sve drugo što je od značaja za pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku. Tužitelj je izvršio provjeru u ZK. uredu Općinskog suda u Sarajevu i utvrdio da nekretnina označena kao k.č. 1383/21 K.O. Butmir Donji uopće ne postoji, te je logično pitanje da tužitelj na istoj nije mogao izgraditi kuću i dobiti dozvolu ako ista ne postoji. Federalno pravobranilaštvo iako je navelo i zaključilo da je A.D. izgradio porodično stambeni objekat u ulici Bratunačka cesta broj 20, prije obnove ugovora o korištenju stana od 15.06.2005. godine, za te navode nije dostavio nikakve konkretne dokaze već se poziva na dopis Općine Ilidža kojim nije ničim utvrđeno da je tužitelj dobio građevinsku dozvolu, da je sproveden postupak legalizacije, da je bilo šta plaćao u vezi iste nekretnine..., niti bilo koje druge dokaze koji bi navodili da je tužitelj zaista izgradio stambeni objekat za stanovanje. Tužitelj posebno ističe da je apsurdno da se na jednoj pisanoj obavijesti od 18.09. tj. 24.09.2008. godine, koja je potpisana od strane NN osobe, može zasnivati pobijano rješenje i oglašavati ništavim već ranije doneseno rješenje o dodjeli stana na privremeno korištenje.... Pobijanim novim rješenjem od 22.09.2017. godine prvostepeni organ nije proveo ništa od onog što mu je naloženo navedenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 16.12.2015. godine, već se samo prećutno bavio ranijim dopisima Službe za opću upravu Općine IIidža iz 2013. godine, nije detaljno utvrdio ni vjerodostojnost samog podneska NN lica od 18.09.2008. godine, a nije, kao ni ranije, dostavio nikakav izvadak niti bilo koji dokaz da je tužitelj vlasnik neke nekretnine. Navodi se da je u svim izjavama tužitelj decidno elaborirao da je u skladu sa Zakonom i drugim aktima dobio rješenje kojim mu je dodijeljen predmetni stan, a zatim da je zaključen ugovor o korištenju stana od 16.04.1997. godine, koji je i obnovljen 15.06.2005. godine u skladu sa Uputstvom o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korištenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korištenju stana („Službene novine Federacije BiH broj: 15/02). Iz same dokumentacije kojom je tužitelju dodijeljen predmetni stan, a koji je i nadovjeren u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, te iz priloženih izjava i CIPS prijavnica novijeg datuma, vidljivo je da se isti i dalje nalazi na istoj adresi i da koristi navedeni stan, te kako je prvostepeni organ propustio da u skladu sa navedenim Uputstvom, mimo određenog roka dostavi spis na ocjenu kontrole zakonitosti Federalnom pravobranilaštvu na postupanje, to se isti propust može smatrati propustom i greškom organa i za istu on treba da snosi odgovornost, a nikako tužitelj, koji se nalazi u posjedu ovog stana više od 24 godine i kome je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, dodijeljen i nadovjeren predmetni ugovor o korištenju stana, u kojem trenutku nije imao u vlasništvu ili posjedu bilo koje nekretnine, a što je ovaj organ mogao i utvrditi. Na kraju tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se tužba uvažiti i poništiti osporeni akt tuženog u cijelosti ili da ovu upravnu stvar riješi u meritumu i donese zakonitu odluku.

      U odgovoru na tužbu tuženi je istakao da je tužitelj posjednik kuće u Sarajevu, ulica Bratunačka cesta 17, za koju je izdata potrebna dokumentacija za legalizaciju, zbog čega nije ni ispunjavao uslove za dodjelu drugog stana, kao ni za otkup stana u ulici Franje Kluza 19/1, a iz razloga navedenih u odredbama člana 11., 11a. i 18c. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pa je predložio da sud odbaci ili odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu.

      Zakonitost osporenog akta sud je cijenio u smislu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj: 9/05) u granicama zahtjeva iz tužbe i odlučio kao u izreci ove presude iz slijedećih razloga:

      Iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je postupajući po presudi Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 029566 17 U od 17.11.2021. godine, Služba za zajedničke poslove organa i tijela F BiH cijenila sve materijalne dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, izjavu A.D., prezentirane dokaze, te postupajući po mišljenju Federalnog pravobranilaštva broj: R-I-KFP-210/09 od 10.12.2013. godine i broj: R-I-KFP-201/09 od 27.07.2017. godine, donijela odluku, kao u dispozitivu. Na usmenoj raspravi održanoj dana 23.11.2016. godine punomoćniku A.D., adv. Podrug Sanelu uručeni su akt Federalnog pravobranilaštva broj: R-I-KFP-210/09 od 27.07.2017. godine, anonimna dojava NN lica i akt Općine Ilidža broj: 10-23-5152/13 od 26.11.2013. godine sa prilozima, nakon čega je punomoćnik izjavio da je A.D. u posjedu stana i isti koristi od 1992. godine, da je dana 13.04.1997. godine rješenjem Federalnog ministarstva odbrane zvanično dodijeljen stan tužitelju, na osnovu kojeg je A.D. zaključio ugovor o korištenju stana sa nadležnim organom 16.04.1997. godine, koji je nadovjeren 15.06.2005. godine i koji je morao biti u roku od 8 dana dostavljen nadležnom pravobraniocu na kontrolu obnovljenog ugovora o korištenju stana u skladu sa Uputstvom o postupku utvrđivanju prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana („Službene novine Federacije BiH” broj: 15/02). Spis je dostavljen nakon proteka zakonskog roka koji je preciziran po gore navedenom Uputstvu (više od 4 godine), te stoga smatra da su bili tada ispunjeni svi zakonom propisani uslovi za kontrolu obnovljenog ugovora. Tvrdi da se na osnovu dokumentacije na osnovu koje je A.D. i dodijeljen predmetni stan, te iz priloženih izjava i CIPS prijavnica vidi da se isti i dalje nalazi na istoj adresi i da koristi predmetni stan, te da je sami ugovor o korištenju stana, koji je i nadovjeren u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ispunio sve Zakonom propisane uvjete, te kako je nadležni organ propustio da u skladu sa navedenim Uputstvom mimo određenog roka dostavi spis nadležnom pravobranilaštvu na postupanje, to se isti propust može smatrati štetnim samo za nadležni organ, a nikako za A.D., kao lice kome je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, dodijeljen i nadovjeren predmetni ugovor o korištenju stana. Ističe da se A.D. nalazi u posjedu predmetnog stana više od 24. godine, da nije mijenjao boravak i da živi prijavljen sa članovima svog domaćinstva koji su i navedeni u ugovoru o korištenju stana a što je vidljivo i iz samih CIPS prijavnica koje su dostavljene ovom organu. Prilikom nadovjere predmetnog ugovora nadležna stambena komisija FMO postupala je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Uputstvu o primjeni Zakona o napuštenim stanovima u njegovoj izmijenjenoj i dopunjenoj formi, te nakon uvida u zatraženu dokumentaciju koja je bila potrebna da bi se izvršila nadovjera predmetnog ugovora donesena odluka da A.D. ispunjava sve uslove za nadovjeru predmetnog ugovora, te je i data saglasnost odnosno odobrenje sa danom 15.06.2005. godine. Smatra da je prednja činjenica ključna iz razloga jer je samom nadovjerom nadležne stambene komisije FMO A.D. i priznato pravo na nadovjeru jer u tom trenutno nije imao u vlasništu ili posjedu bilo koje nekretnine, a što je ovaj organ mogao i utvrditi. Komisija je prije svoje odluke obavijestila pismeno A.D., dopisom od 23.04.2005. godine, da dostavi potrebnu dokumentaciju kako bi se isti predmet, a u vezi obnove ugovora za predmetni stan razmatrao, A.D. je dostavio svu traženu dokumentaciju o čemu svjedoči dopis i dokumentacija u spisu predmeta zaprimljen 04.03.2005. godine, da nije posjednik ili vlasnik nekretnina. Smatra da prijava od strane NN lica, podnesena tri godine nakon nadovjere predmetnog ugovora, nema nikakvu pravnu snagu i da je ista netačna, te da nadležni organ je i nije mogao kao takvu konstatovati kao dokaz u svom rješenju, a sve iz razloga jer A.D. nikada nije posjedovao predmetne nekretnine koje se navode u istoj već je to bilo vlasništvo njegovog brata M. i bratića A.. Neosnovani su navodi A.D. da je nakon obnove ugovora o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, dana 15.06.2005. godine, izgradio porodično-stambeni objekat na adresi u Sarajevu, ulica Bratunačka cesta broj 17, te da je to naknadna činjenica koja ne može uticati na obnovu ugovora o korišćenju stana, s obzirom da je prema dokazima u vidu rješenja Službe za prostorno uređenje Općine Ilidža broj: 03-23-3139/03 od 16.01.2004. godine o izdavanju urbanističke saglasnosti za izgradnju porodičnog stambenog objekta na zemljištu označenom kao k.č. 1383/21 K.O..., A.D. izdata urbanistička saglasnost za već izgrađeni porodično-stambeni objekat u ulici Bratunačka cesta broj 17, odnosno da je podnesen zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti i izgrađen porodično - stambeni objekat prije postupka obnove ugovora o korišćenju stana. Uvjerenje Odjeljenja za administraciju Novi Grad broj: 03/2-6-13-6-2-793/17 od 07.04.2017. godine i prijavnica CIPS, prema kojem je A.D. prijavljen na adresi stana u S., ulica ..., nisu i ne mogu uticati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari s obzirom na navedene utvrđene činjenice. Tuženi citira tačku 11. Uputstva o postupku kontrole zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana („Službene novine Federacije BiH” broj: 19/02) i tačku 1. i 5. Uputstva o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana, („Službene novine Federacije BiH" broj: 15/02), kao i član 18c. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH", broj: 27/99, 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02 i 29/03). Federalno pravobranilaštvo je, u skladu sa nadležnostima reguliranim Uputstvom o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana („Službene novine Federacije BiH” broj: 15/02), donijelo pismeni akt broj: R-I-KFP-210/09 od 10.12.2013. godine i broj: R-I-KFP-201/09 od 27.07.2017. godine, koje je ocijenilo i utvrdilo da obnovljeni Ugovor o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, zaključen između A.D. i GŠ ARBiH, nije obnovljen u skladu sa odredbama člana 18c. stav 6) i 18d. stav 6) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. A.D. je podnio zahtjev za legalizaciju bespravno izgrađenog porodično-stambenog objekta u ulici Bratunačka cesta broj 17, da je posjednik zemljišta i kuće od 2004. godine, za koju je izdata potrebna dokumentacija za legalizaciju, dakle, prije obnove Ugovora o korištenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine dana 15.06.2005. godine, zbog čega A.D. nije ni ispunjavao uslove za obnovu ugovora o korišćenju stana, što predstavlja, po ocjeni ovog organa, razlog ništavosti rješenja o dodjeli stana i obnove ugovora o korištenju stana, u smislu odredbi člana 264. i 265. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, pa je stoga odlučeno kao u dispozitivu.

      Ovaj sud cijeni da je osporeno rješenje doneseno na pravilan i zakonit način.

 Iz podataka spisa predmeta proizilazi da je tuženi organ donio osporeno rješenje (od 04.01.2022. godine) u ponovnom postupku nakon što je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 U 029566 17 U od 17.11.2021. godine, uvažena tužba tužitelja, osporeno rješenje broj: broj: 03/I-23-1927/09 od 22.09.2017. godine, poništeno i predmet vraćen tuženom organu na ponovni postupak, te da je i ovo kao i prethodno rješenje, donio u rješavanju po službenoj dužnosti, a kako je navedeno i u uvodu rješenja, na osnovu člana 264. stav 1. tačka 5. i člana 265. stav 3. Zakona o upravnom postupku, člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, Uputstva o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korištenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korištenju stana, Zaključka Vlade Federacije BiH broj V. broj: 395/2009 od 11.05.2009. godine i mišljenja Federalnog pravobranilaštva broj: R-I-KFP-210/09 od 10.12.2013. godine i mišljenja broj: R-I-KFP-201/09 27.07.2017. godine.

      Nadalje, proizilazi da je Federalno pravobranilaštvo aktom broj: R-I-KFP-210/09-IX od 10.12.2013. godine obavijestilo Službu za zajedničke poslove organa i tijela F BiH, a vezano za predmet kontrole zakonitosti ugovora o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, zaključen između A.D. i GŠ ARBiH-Uprave logistike, a cijeneći predmetni ugovor o korišćenju stana prema Uputstvu o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korištenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korištenju stana, da isti nije u skladu sa odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, kao i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Iz akta Federalnog pravobranilaštva broj: R-I-KFP-201/09 od 27.07.2017. godine proizilazi da ostaju kod mišljenja pravobranilaštva broj: R-I-KFP-201/09-IX od 24.02.2017. godine, jer materijalni dokazi iz ponovno provedenog postupka u konkretnom slučaju, to potvrđuju, a navodi saslušanog imenovanog su sasvim u suprotnosti u odnosu na provedene materijalne dokaze. Iz akta Službe za prostorno uređenje Općine Ilidža broj: 03-23-1590/07 od 27.10.2016. godine, u prilogu kojeg je između ostalog dostavljeno rješenje Službe za prostorno uređenje Općine Ilidža broj: 03-23-3139/03 od 16.01.2004. godine o izdavanju urbanističke saglasnosti A.D. za izgradnju porodičnog stambenog objekta na zemljištu označenom kao k.č. 1383/21 K.O..., što odgovara dio k.č. 202/10 K.O... (kat. stanje), koje se nalazi u ul. Osik do br. 248-Ilidža, kao i akta KJKP ”Vodovod i Kanalizacija" d.o.o. Sarajevo broj: 25610/17 od 10.04.2017. godine prema kojem je M.D., koji je na Ugovoru o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine evidentiran kao član porodičnog domaćinstva A.D., registrovan kao korisnik usluga kod ovog preduzeća na adresi Bratunačka cesta broj 17, akta JP "Elektroprivreda BiH” broj: 03-4-12-23343/2017 od 17.04.2017. godine, prema kojem je A.D. izvršio bespravno priključenje na elektrodistributivnu mrežu objekta na adresi Bratunačka cesta broj 17 dana 04.05.2004. godine, proizilazi da je A.D. izgradio porodično-stambeni objekat na adresi u Sarajevu, ulica Bratunačka cesta broj 17, prije obnove Ugovora o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, koji je obnovljen dana 15.06.2005. godine. Iz rješenja Službe za prostorno uređenje Općine Ilidža broj: 03-23-1590/07 LJ od 19.07.2013. godine proizilazi da je A.D. data naknadna urbanistička saglasnost za legalizaciju stambenog objekta, na zemljištu označenom kao k.č. br. 1583/33 K.O..., što odgovara k.č. br. Dio 202/5 K.O..., koje se nalazi u ulici Bratunačka cesta br. 17-Ilidža. 

      U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine F BiH“, br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09), relevantne odredbe glase: Član 16. Ugovor o korištenju stana koji je u skladu sa propisima iz člana 1. stav 1. ovog zakona proglašavan napuštenim, kao i drugi akti o dodjeli stana na korištenje, a koji su zaključeni odnosno doneseni nakon 7. februara 1998. godine ništavi su. Odredbe iz stava 1. ovog člana odnose se i na ugovore o korištenju stana zaključene prije 7. februara 1998. godine, a po njima nije izvršeno useljenje u stan. Osoba koja na osnovu ugovora odnosno akta iz stava 1. ovog člana koristi stan smatrat će se bespravnim korisnikom stana. U Uputstvu o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana („Službene novine Federacije BiH" broj: 15/02) tačkom 1. propisano je da se ovim uputstvom uređuje postupak po kojem se utvrđuje pravo privremenog korisnika stana na obnovu ugovora o korištenju stana, te postupak nadležnog pravobranitelja pri kontroli zakonitosti obnove ugovora o korištenju stana zaključenih u periodu od 01. aprila 1992. godine do 07. februara 1998. godine, odnosno dodjela stana, kao i kupovine stana temeljem takve obnove ili dodjele stana u skladu sa članom 16. i 18c, Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.

      Tačkom 5. stav 2. Uputstva o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana, („Službene novine Federacije BiH” broj: 15/02) propisano je da ukoliko nadležni pravobranitelj u postupku kontrole utvrdi da je obnova ugovora o korištenju stana izvršena u suprotno članu 18c. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH”, broj: 27/99, 11/98, 38/98, 12/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 29/03 i 81/09), dužan je sačiniti poseban pismeni akt koji uz spis predmeta dostavlja nadležnom organu uprave.

 

      Odredbama člana 18c. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano je da obnova ugovora o korišćenju stana odnosno dodjela stana izvršena u suprotnosti sa ovim članom, je ništava.

    Neosnovani su prigovori tužitelja da je rješenje zasnovano na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, da u upravnom nije postupljeno po pravilima postupka, obzirom na odredbu člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, kojim je regulisano da su ništavi ugovori o korištenju stana i odluke koji su u skladu sa propisima iz člana 1. stav 1. ovog Zakona proglašeni napuštenim, a zaključeni su ili doneseni prije 7. februara 1998. godine.

    Tuženi je osporenim rješenjem od 04.01.2022. godine proglasio ništavim rješenje od 13.04.1997. godine kao i navedeni ugovor o korištenju stana od 16.04.1997. godine koji je po sili zakona oglašen ništavim, te utvrdio da je Federalno pravobranilaštvo u skladu sa nadležnostima reguliranim Uputstvom o postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na obnovu ugovora o korišćenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o korišćenju stana („Službene novine Federacije BiH” broj: 15/02), donijelo pismeni akt broj: R-I-KFP-210/09 od 10.12.2013. godine i broj: R-I-KFP-201/09 od 27.07.2017. godine, koje je ocijenilo i utvrdilo da obnovljeni Ugovor o korišćenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine, zaključen između A.D. i GŠ ARBiH, nije obnovljen u skladu sa odredbama člana 18c. stav 6) i 18d. stav 6) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Utvrđeno je da je A.D. podnio zahtjev za legalizaciju bespravno izgrađenog porodično-stambenog objekta u ulici Bratunačka cesta broj 17, da je posjednik zemljišta i kuće od 2004. godine, za koju je izdata potrebna dokumentacija za legalizaciju, dakle, prije obnove Ugovora o korištenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine dana 15.06.2005. godine, zbog čega A.D. nije ni ispunjavao uslove za obnovu ugovora o korišćenju stana, što predstavlja, razlog ništavosti rješenja o dodjeli stana i obnove ugovora o korištenju stana, u smislu odredbi člana 264. tačka 5. i člana 265. stav 3. Zakona o upravnom postupku.

     

      Suprotno navedenim prigovorima tužitelja tuženi je utvrdio da je predmetni Ugovor o korištenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine zaključen prije 7. februara 1998. godine, suprotan odredbi člana 16. Zakona o prestanku primjene, kojim je propisano da su ništavi ugovori o korištenju stana koji su, u skladu sa propisima iz člana 1. stav 1. ovog zakona, proglašavani napuštenim, kao i drugi akti o dodjeli stana na korištenje, a koji su zaključeni odnosno doneseni prije 7. februara 1998. godine, kao i da su se nadležni organi pravilno pozvali i na tačku 5. Uputstva kojom je regulisano da ukoliko nadležni pravobranitelj u postupku kontrole utvrdi da je obnova ugovora o korištenju stana izvršena u suprotno članu 18c. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, dužan je sačiniti poseban pismeni akt koji uz spis predmeta dostavlja nadležnom organu uprave. Federalno pravobranilaštvo je i sačinilo poseban pismeni akt broj: R-I-KFP-210/09-IX od 10.12.2013. godine i akt broj: R-I-KFP-201/09 od 27.07.2017. godine i dostavilo nadležnom organu uprave. 

      Pored toga, neosnovano tužitelj ističe da je došlo do povrede Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Naime, tuženi je pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo, te nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.

      Naime, pravilno je tuženi proveo postupak u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku (člana 7., 133, stav 1.) i prije donošenja osporenog rješenja utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su značajne za rješenje i tužitelju, kao i drugim zainteresovanim strankama, dao mogućnost da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese, te pravilno donio rješenje (kojim je oglasio ništavim rješenje Generalštaba AR BiH-FMO broj: 8/27-6-TR-1974/97 od 13.04.1997. godine i Ugovora o korištenju stana broj: 28-5/U-2037/97 od 16.04.1997. godine), obzirom da je utvrđeno da je predmetni ugovor suprotan odredbama člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (Službene novine Federacije BiH, broj: 11/98 do 81/09), a iz razloga što se radi o aktu koji je po navedenim odredbama, odnosno po sili Zakona ništav, jer je isti zaključen prije 07.02.1998. godine.

      Sud osporen akt, rješenje tuženog cijeni pravilnim i zakonitim, donesenim na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba procesnog i materijalnog prava i prihvata i sve razloge tog akta.

      Kako ni ostali tužbeni prigovori nisu mogli uticati na drugačije rješenje ove upravne stvari i dovesti u sumnju zakonitost osporenog akta, sud je primjenom odredbe člana 36. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbio kao neosnovanu i odlučio kao u izreci presude.

 

 

 Sudija

  Danijela Mikić

 

POUKA: Protiv ove presude žalba se ne može izjaviti.