BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

HERCEGOVAČKO-NERETVANSKI ŽUPANIJA/KANTON

ŽUPANIJSKI/KANTONALNI SUD U MOSTARU

Broj: 07 0 U 021638 22 U

Mostar, 16.12.2024. godine

 Kantonalni/Županijski sud Mostar i to sudija Minja Belović sa zapisničarem Adisom Špago , u upravnom sporu tužitelja S.K. zastupan po punomoćnicima Draženiki Jurišić i Josipu Bokšiću, , advokatima iz Mostara, protiv akta broj UP-II-03-37/1-876/21 od 13.06.2022 godine tuženog Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo, u upravnoj stvari obnove postupka u predmetu priznavanja prava na posebnu invalidninu, , nakon održane javne rasprave dana 21.11.2024 godine u prisustvu punomoćnika tužitelja advokata Josipa Bokšića i odsustvu uredno obavještenog tuženog, donio je dana 16.12.2024 godine ovu

P  R E S U D U

     Tužba se uvažava.

 Poništava se rješenje Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj: UP-II-03-37/1-876/21 od 13.06.2022 godine i rješenje Službe za zaštitu prava i branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara broj: UP-I 06/4-43-9952/11 od 20.09.2011. godine

 Dužan je tuženi organ tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.440,00 KM KM, u roku od 30 dana.

Obrazloženje

 Osporenim rješenjem tuženog organa, broj i datum navedeni u uvodu, odbijena je žalba S.K. – tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog Službe za zaštitu prava i branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara broj: UP-I 06/4-43-9952/11 od 20.09.2011. godine, kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje broj :UP- I-06/4-43-5108/07 od 04.12.2007.godine i upravna stvar riješena na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida kao neosnovanim.

 Tužitelj je blagovremeno podnesenom tužbom protiv rješenja tuženog organa pokrenuo upravni spor zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede pravila postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi u bitnom navodi da se pred ovim sudom već vodio upravni spor koji je okončan presudama ovog suda broj 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014.godine , 07 0 U 012889 16 U od od 18.04.2018 godine i 07 0 U 016220 19 U od 11.10.2019 godine koji je tužba tužitelja uvažena, ponštavana rješenja tuženog i predmet vraćan na ponovan postupak i odluku. Osporeno rješenje doneseno je u izvršenju presude Kantonalnog suda u Mostaru od 11.10.2019 godine, kojom je sud dao jasne upute tuženom organu da u ponovnom postupku zatraži od Drugostupanjske liječničke komisije u Sarajevu donošenje novog nalaza, ocjene i mišljenja sa jasnim obrazloženjem u postupku ocjene vojnog invaliditeta tužitelja kod primjene točka 234., da se izjasni multimetodskim pristupom, sukladno s kategorijom MKB10, odnosno DSM4, uz primjenu MMPI-1, koji nalaz i mišljenje će se prethodno dostaviti tužitelju, i omogućiti tužitelju da se u postupku izjasni o činjenicama od značaja za donošenje rješenja. I pored jasne upute iz prednje citirane presude tuženi ni u ponovnom postupku nije postupio sukladno Pravilniku o utvrđivanju postotka vojnog invaliditeta kojim je propisano kako se dijagnoza PTSP odnosno točka 234., obvezno postavlja sukladno sa multimetodijskim pristupom, te se ista obvezno postavlja na temelju dvaju mišljenja psihijatara čiji se nalaz temelji na kliničkom struktuiranom pregledu sukladno s MKB10, odnosno DSM4 i priloga čiji se nalaz temelji na najmanje jednom instrumentu za dijagnosticiranje PTSP-a, te na primjeni MMPI-2, što niti jedna komisija nije učinila. Člankom 8 st. 2. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji je propisano da nalaz i mišljenje liječničkih komisija trebaju biti potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi i sadržavati sve činjenice i okolnosti koje su sa medicinskog stanovišta od značaja za donošenje rješenja Predmetni nalaz komisije je nedorečen, nejasan i nepotpun i isti nije naveo zbog čega su nepravilni nalazi i mišljenja ranije prvostupanjske i revizijske liječničke komisije. Iz izloženog je vidljivo da osporeno rješenje sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti, jer je zasnovano na nalazu i mišljenju koje je dano u suprotnosti sa čl. 8 citiranog Pravilnika. Dakle, tuženi organ ni nakon tri presude Kantonalnog suda u Mostaru nije postupio shodno uputama iz istih, pa tužitelj nalazi da su ispunjeni uslovi iz člana 57 Zakona o upravnom postupku , te predlaže da sud donese presudu kojom će tužbu tužitelja uvažiti i poništiti rješenje tuženog broj UP-II-03-37/1-876/21 od 13.06.2022 godine, i tužitelju nadoknaditi troškove upravnog spora.

 U odgovoru na tužbu tuženi je dostavio spis predmeta, te istakao da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja.

 Rješavajući po tužbi tužitelja sud je, u smislu člana 28. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, zakazao i održao javnu raspravu dana 21.11.2024 .godine na koju je pristupio punomoćnik tužitelja, dok se tuženi nije odazvao pozivu, iako je uredno pozvan. Tužitelj je na raspravi izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te je predao specificirani troškovnik.

Ispitujući zakonitost osporenog upravnog akta u granicama zahtjeva iz tužbe i u vezi s razlozima tužbe suglasno odredbama čl. 34. stav 1. Zakona o upravnim sporovima („Sl.novine F BiH“,br.9/05) sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

 Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelju Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti , Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji UP- I-06/4-43-5108/07 od 04.12.2007.godine priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % invaliditeta počevši od 01.07.2007 godine. Prrvostepenim rješenjem Odjela za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara broj:UP-I-06/4-43-9952/11 od 20.09.2011.godine, je poništeno rješenje prvostepenog organa broj:UP- I-06/4-43-5108/07 od 04.12.2007.godine ( na koje je u postupku revizije u skladu sa čl.41. stav 4. Zakona od strane Kantonalnog organa aktom broj: 12-43-02-32/08-1 od 07.07.2011.godine, data saglasnost protekom roka za reviziju, kojim je S.K. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70 % invaliditeta) i riješeno tako što je odlučeno da se imenovani odbija sa zahtjevom za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, kao neosnovanim. Rješenje je doneseno u obnovljenom prvostupanjskom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 52. Zakona o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, jer je Reviziona liječnička komisija u nalazu broj: broj: R-RVI-351/11 od 08.06.2011. godine utvrdila da invaliditet kod tužitelja iznosi 20%. Rješenjem tuženog broj: UP- UP-II-03-41-1382/11 od 20.06.2012. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostepenog rješenja, nakon čega je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo upravni spor koji je okončan presudom broj 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014.godine kojom je tužba tužitelj uvažena , poništeno je rješenje tuženog broj: UP- UP-II-03-41-1382/11 od 20.06.2012. godine i predmet vraćen na ponovan postupak i odluku. Iz obrazloženja presude proizlazi da je ovako odlučeno iz razloga jer Nalaz i mišljenje ljekarske komisije nije sačinjen shodno članu 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica, slijedom čega je dana uputa tuženom da u ponovnom postupku „prije donošenja rješenja pribaviti novi nalaz, ocjenu i mišljenje nadležne ljekarske komisije, koju će posebno upozoriti da svoj nalaz da pravilnom primjenom odredaba Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica i Pravilnika o utvrđivanju vojnog invaliditeta, s tim da novi nalaz i mišljenje mora biti dat u skladu sa čl. 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija“

 Postupajući u izvršenju presude broj 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014.godine tuženi je donio rješenje broj: UP-II-03-41-171/14 od 29.12.2015. godine, a koje rješenje je poništeno presudom ovog suda broj 07 0 U 012889 16 U od 18.04.2018 godine,i predmet vraćen na ponovan postupak i odluku, uz obrazloženje da drugostepena ljekarska komisija u novom nalazu broj: DOV-RVI-SA-55/15 od 26.10.2015.godine, na kojem nalazu se temelji osporeno rješenje tuženog organa, nije postupila po primjedbama koje su date u presudi suda niti je otklonila nedostatke na koje je ukazano presudom da Nalaz i mišljenje nije potpun, jasan i dovoljno obrazložen, u skladu sa odredbama člana 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 41/04).

 Postupajući u izvršenju presude od 18.04.2018 godine tuženi je donio rješenje broj: UP-II-03-41-313/18 od 19.11.2018. godine, a koje rješenje je poništeno presudom ovog suda broj 07 0 U 016220 19 U od 11.10.2021 godine, i predmet vraćen na ponovan postupak i odluku. Iz obrazloženja presude proizilazi da je ovako odlučeno iz razloga jer ljekarska komisija prilikom ocjene invaliditeta tužitelja nije postupila sukladno člankom 8. stavak 3. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji obzirom da se liječnička komisija nije izjasnila pojedinačno o svakom oštećenju tužitelja, da se dijagnoza PTSP odnosno točka 234., obavezno postavlja sukladno multimetodskim pristupom, te se ista obvezno postavlja na temelju dvaju mišljenja psihijatara čiji se nalaz temelji na kliničkom strukturiranom pregledu sukladno s MKB10, odnosno DSM4 i priloga čiji se nalaz temelji na najmanje jednom instrumentu za dijagnosticiranje PTSP-a, te na primjeni MMPI-2, a iz nalaza i mišljenja od 12.10.2018. godine, jasno se vidi kako u navedenom nalazu nije učinjen niti je korišten ijedan instrument za dijagnosticiranje PTSP-a.

 Postupajući u izvršenju presude od 11.10.2021 godine, tuženi je donio ovdje osporavano rješenje broj UP-II-03-37/1-876/21 od 13.06.2022 godine, kojim je odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog Službe za zaštitu prava i branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara broj: UP-I 06/4-43-9952/11 od 20.09.2011. godine a kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje broj :UP- I-06/4-43-5108/07 od 04.12.2007.godine i upravna stvar riješena na način da se tužitelj odbija sa zahtjevom za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida kao neosnovanim. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizilazi da je tuženi upotpunio postupak te pribavio novi nalaz i mišljenje Drugostepene ljekarske komisije u Sarajevu broj: DOV-RVI-SA-89/21 od 07.02.2022.godine. Iz obrazloženja Nalaza i mišljenja proizilazi da je drugostepena komisija nakon ponovnog pregleda tužitelja i uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju konstatovala da je tužitelj ranije bio cijenjen po tački 234 č i tački 46 uz primjenu čl 10 Pravilnika,bez navoda koliko je po kojoj tački ranije bio cijenjen invaliditet tužitelja. Dalje se navodi da se kod tužitelja radi o smetnjama iz neurotskog kruga u sklopu PTSP kod nestabilnije strukture ličnosti,te se vojni invaliditet cijeni po tački 234 a u visini ispod 20% obzirom na dužinu angažiranja u O.S., te medicinsku dokumentaciju jer smetnje nisu izražene u tolikoj mjer da bi imenovani po tom osnovu moga ostvariti status rvi, pa su vojni invaliditet cijenjen samo u onolikoj mjeri koliko su oružane snage mogle uticati na tok i pogoršanje bolesti trenutne kliničke slike, na ovoj vremenskoj distanci od demobilizacije ukazuje na neurološke manifestacije u sklopu PTSP-a, a ne na trajne promjene, ličnosti, što potvrđuje konstatacija liječničke komisije da služba u OS nije utjecala u tolikoj mjeri da bi S.K., sada tužitelj ostvario status RIV-a. Medicinske dokumentacija koja potiče iz ratnog perioda ukazuje da se radi o PTSP-u što je potvrđeno i nalazom psihologa od 26.10.2015.godine.Obzirom da se radi o nestabilnoj strukturi ličnosti sklonoj impulsivnim reakcijama te manjku empatijskog kapaciteta VI je cijenjen u onolikoj mjeri kojoj je služba u OS-a mogla uticati na tok i nastanak bolesti, a klinička slika na pregledu ne ukazuje da se radi o trajnim promjenama ličnosti. Obzirom da je Drugostepena ljekarska komisija koja je formirana u skladu sa čl. 47. stav 2. Zakona o pravima branilaca dala ocjenu žaliteljevog vojnog invaliditeta u skladu sa odredbama Pravilnika o radu ljekarskih komisija i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta te utvrdila da je vojni invaliditet ispod 20% to nisu ispunjeni uslovi iz čl. 3. Zakona za priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida, pa je žalba odbijena primjenom člana 237. stav 1. ZUP-a.

 Prigovor tužitelja da je protekao rok za obnovu postupka smislu odredbe člana 52. stav 1. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica ovaj sud je već odbio u presudi 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014 godine, pa ponovo u presudi broj 07 0 U 016220 19 U od 11.10.2021 godine, s kojim stavom se slaže i ovaj sud , pa nema potrebe ponovo ga obrazlagati.

 Po ocjeni ovog suda navedeni nalaz nadležne ljekarske komisije, kao stručnog organa vještačenja u ovoj oblasti, nije dat u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta vojnog invaliditeta, niti je jasan, potpun i dovoljno obrazložen a kako je to propisano članom 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 41/04), na čiju primjenu upućuju odredbe člana 3 i 4. Pravilnika o radu Ljekarske komisije za nadzor i medicinsko vještačenje ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 77/08), a na što osnovano ukazuje tužitelj da nije učinjena propisana dijagnostika po tački prema kojima je ranije cijenjen, da prema Pravilniku o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta određeno da je za ocjenjivanje postotka vojnog invaliditeta po točki 234., obvezno postavlja sukladno sa multimetodijskim pristupom, te se ista obvezno postavlja na temelju dvaju mišljenja psihijatara čiji se nalaz temelji na kliničkom strukturiranom pregledu sukladno s MKB10, odnosno DSM4 i priloga čiji se nalaz temelji na najmanje jednom instrumentu za dijagnosticiranje PTSP-a, te na primjeni MMPI-2. Iz Nalaza i mišljenja DOV-RVI-SA-89/21 od 07.02.2022.godine godine evidentno je da tužitelju dijagnoza nije postavljena na temelju dvaju mišljenja psihijatara čiji se nalaz temelji na kliničkom strukturiranom pregledu, radi čega su i ranija rješenja tuženog bila poništavana već ranije pobrojanim presudama ovog suda. Dalje ovaj nalaz skoro je identičan je ranijem nalazu od 12.10.2018. godine i 26.10.2015, pa je jasno da liječnička komisija u ponovnom postupku nije postupila shodno odredbama Pravilniku o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta, a tuženi organ je i pored toga Nalaz i mišljenje prihvatio kao jasan, potpun i dovoljno obrazložen, što osporeno rješenje čini nezakonitim. Osim toga , tužitelj posjeduje medicinsku dokumentaciju Nalaze i mišljenja specijalista psihijatara, iz kojih je evidentno da tužitelj ima hronični PTSP, a u nalazu je izostalo obrazloženje iz kojih razloga ova dokumentacija nije cijenjena, kao i obrazloženje zbog čega je tužitelj sada cijenjen po tački 234-a dok je ranije bio cijenjen po tački 234 č sa 60%,osim što se navodi da je tako odlučeno zbog dužine učešća u OS, a Pravilnikom nigdje nije propisano da dužina učešća u OS ima uticaj na dijagnozu PTSP-a. Tačku 46 po kojoj je tužitelj bio ranije cijenjen sa 30% uz Primjenu čl 10 Pravilnika komisija nije ni obrazlagala.

 Slijedom prednjeg, ovaj sud zaključuje da u konkretnoj upravnoj stvari nije postupljeno u skladu sa presudom ovog suda broj 07 0 U 016220 19 U od 11.10.2021 godine, te presudama broj 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014.godine i broj 07 0 U 012889 16 U od 18.04.2018 godine te je na takav način postupljeno i u suprotnosti sa odredbama članka 57. Zakona o upravnim sporovima 

 

 Prema tome, osporeno rješenje tuženog i prvostepeno rješenje UP-I 06/4-43-9952/11 od 20.09.2011. godine doneseno je uz povredu pravila upravnog postupka koja su od uticaja na pravilno rješavanje stvari, pa je Sud primjenom čl. 36. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, tužbu tužitelja ocijenio osnovanom, pa je primjenom iste zakonske odredbe, nakon javne rasprave u sporu pune jurisdikcije odlučio kao u izreci.

       O troškovima postupka sud je odlučio na osnovu člana 55. Zakona o upravnim sporovima a u vezi sa članom 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se sukladno čl 19 u vezi sa članom 22 Advokatske tarife sastoje od sastava tužbe od 20.06.2012 godine, 29.12.2015 godine i 19.11.2021 godine u iznosu od po 240,00 KM( sud je uvidom u presude ovog suda 07 0 U 007467 13 U od 14.02.2014.godine, 07 0 U 012889 16 U od 18.04.2018 godine i 07 0 U 016220 19 U od 11.10.2021 godine,utvrdio da je tužitelj potraživao troškove na ime sastava tužbe) , sastav tužbe od 13.07.2022 godine u iznosu od 240,00 KM, pristup na javnu raspravu od 08.09.2021 i 21.11.2024 godine u iznosu od po 240,00 KM ukupno 1.440,00 KM kako je riješeno u izreci presude.

 Sud je odbio tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova na ime sastava žalbe jer isti u žalbi nisu postavljeni, te troškova zahtjeva za isplatu od 27.01.2022 godine jer nema dokaza u spisu o postojanju ovog zahtjeva a tužitelj isti nije predao za sud.

 

      PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude ne može se izjaviti žalba.

Zapisničar

                           SUDIJA

Adisa Špago   Minja Belović